„Il je vedro, il’ je oblačina?
U mog’ dragog fesić na očima,
Ispod fesa perčin do ramena,
Ja sam mu ga mlada odgojila,
Pa sad mi ga druga premamila, 5
Da Bog dade, te se pomamila,
I pomamna po gori hodila;
Travu pasla, s lista rosu pila,
Vedrijem se nebom pokrivala,
Mramor kamen pod glavu metala!“ 10
