Kad umire Jeličić Mikula,
On je svojoj ljubi govorio:
O Jeleno virna ljubo moja,
Neostavljaj stare majke moje,
I necvili mojih sirotica, 5
Sirotica i mojih i tvojih.
A ona mu govorila mlada:
Nebi toga učinila Miko,
Za obadva crna oka moja.
Još neprojde ni nedilja dana, 10
Iza smrti Jeličić Mikule,
Al po Jelu mila braća gredu.
Hodi Jele, da domaka gremo,
Već nam tvoji prosci dodijaju.
Ona j' njima govorila mlada: 15
Hote s Bogom mila braćo moja.
Malo toga postajalo vrime,
Sastala se kita serežana,
Oni zamu Jelu podsiloma.
Svekrvici j' tiho govorila: 20
Svekrvice Bogom dana majko,
Ne pitam te blaga nikakova,
Nego majko lipa blagoslova.
Hodi s Bogom Jele nevo moja!
Kud hodila sriće neimela. 25
Cvile, plaču nejake sirote:
Sijaj sunce na četiri strane,
Al ne sijai kud nam ide majka!
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 119-120.
