Zelen bore, ne zelenio se!
Ćelal-pašo, ne veselio se!
I do sad su paše dohodile,
Al' nijesu zuluma činile,
Jer ti zgubi tri age Sarajske, 5
Koje 'no su ponajbolje bile,
A za onu sirotinju raju.
Prvo j' aga hadži Džafer-aga,
A drugo je mali Mehmed-aga,
A treće je Skoko barjaktaru. 10
I ostaše do tri kukavice;
Jedna kuka i dnevi i noći,
Druga kuka, kad joj na um padne,
Treća kuka, nigda ne prestaje.
Koja kuka i dnevi i noći, 15
To je ljuba hadži Džaferova,
Koja kuka, kad joj na um padne,
To je ljuba malog Mehmed-age,
Koja kuka, nigda ne prestaje,
Ono j' majka Skoka barjaktara. 20
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 470-471.
