Kiša proletnica na selu
| Kiša proletnica na selu Pisac: Jovan Grčić Milenko |
Na krovovi siromašni
Siromašnog moga sela,
Oblačina crna, teška,
Mrgodno se evo svela.
I s pegavi krili svoji
Oko tanke kule vrza,
Iz grla joj muklo preti,
I počešće munju trza.
Pa kako se vitla, Bože!
K‘o u kotlu hitra para;
A selance moje ćuti,
Pa k’o veli: Bog se stara...
Grmnu evo... Sevnu evo...
Sva zadrhta zemlja sade, —
A s visine, k’o iz kabla,
Proletnica kiša pade.
Oh, pa kako sipa, lije!
Misliš, potop sobom nosi!
»Nije, nije«, — seljan veli —
»Taku kišu selo prosi!«
I još rečcu ne izreče,
A bujana kiša stade;
Baš je dobar s neba Bože:
Kol’ko treba, tol’ko dade!
Izvor[uredi]
Jovan Grčić Milenko: Celokupna dela, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta, str 190-191
|