Kita cvijeća od drage
(Iz Risna.)
Mlada Ana rano podranila,
Oko grada cvijeće pobrala,
A najviše cv'jeća ljubidraga,
Ona mi ga u kitu savija,
Pa je šilje Petru vjereniku, 5
Uz kitu mu poručuje mlada:
„O moj Petro, o moj vjereniče!
„Ja ti šaljem kitu ljubidraga,
„Ne nosi je, Petro, po sunašcu,
„Da ti ne bi kita uvenula." 10
Kad je Petru kita dopanula,
Ma je Petro meće za klobuka,
Nosi Petro kitu po sunašcu,
Al' što nosi kitu po sunašcu,
To mu ljepša kita dolazaše. 15
Ide Petro dvoru bijelome,
Majka mi ga s pendžera gledaše,
Gledaše ga, te mu govoraše:
„O ti Petro, sinko, dobro hmoje!
„Otkle tebe kita ljubidraga?" 20
Mali Petro majci govoraše:
„Ovo mi je vjerenica dala;
„Ako ti je tvome srcu draga,
„Ne ću ti je zimovat' kod majke,
„Vodiću je dvoru bijelome." — 25
„Neka, Petro, sretna tebe bila! —
„I ti, majko, dugo živa bila!"
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
