Karafet Osman i pašinica

Izvor: Викизворник


Karafet Osman i pašinica

(Iz Paštrovića)

Igralo je kolo đevojaka
Na kaldrmi pred meanom vinskom,
U to kolo muške glave nema
Do Turčina Karafet-Osmana.
Koliko je divan i ugledan, 5
Sve je kolo dikom podičio,
Gledala je pašinica mlada
Svrh pendžera od kule bijele,
Dozivala dvorkinju đevojku:
„O tako ti, dvorkinjo đevojko, 10
„Odi pođi u pašinoj bašči,
„I uberi kitu bosioka,
„Ponesi je Karafet-Osmanu,
„Stavi mu je na desno koljeno,
„I kaži mu od koga su dari: 15
„Od najmlađe pašine kadune;
„Kada dođe nojca od večere,
„Neka dođe Karafet-Osmane
„U odaju najmlađe kadune,
„Nije doma paša gospodare, 20
„No je pošo u Kosmaču gradu,
„Neće doći za petnaest dana.“
Hitro sluga kadu poslušala,
Otrčala u zelenu bašču,
I ubrala kitu bosioka, 25
Odnijela Karafet-Osmanu:
„Gospodaru, Karafet-Osmane,
„Pozdrav ti je od pašina dvora,
„Od najmlađe pašine kadune,
„Kada dođe nojca od večere, 30
„Da mi odeš njojzi u odaju,
„Nije doma paša gospodare,
„Nit' će doći za petnaest dana.“
Ture se je na misli stavio:
Il' će poći, ili poći neće, 35
Da mu paša ne pogubi glavu.
Kada nojca od večere dođe,
Ali Ture u prošetnju pođe,
U odaju pašine kadune.
Tu mi stoji tri bijela danka. 40
Od paše se Ture prepanulo:
„Puštaj mene, mlada pašinice,
„Jer će doći paša gospodare,
„Oće moju izgubiti glavu.“ —
„A ne boj se, Karafet-Osmane, 45
„Ja sam dobre postavila straže,
„Straže će nam pravo kaževati."
Al' zavika sadno polja straža:
„Bjež' sa dvora, Karafet-Osmane,
„Evo ide paša gospodare.“ 50
Al' mu veli pašinica mlada:
„Ne boj mi se, Karafet-Osmane,
„Ono mi je prijevarna straža.“
Ali opet zavikala straža:
„Bjež' iz dvora, Karafet-Osmane, 55
„Evo ide paša gospodare.“
A ona ga kučka slobođaše:
„Ne boj mi se, Karafet-Osmane,
„I ono je prijevarna straža.“
Al' zavika ispred dvora straža: 60
„Nu izlazi, pašinica mlada,
„Da susretneš pašu gospodara.“
Ona mi se itro podignula,
Zaključala Karafet-Osmana
U meani među bačve vinske, 65
Pa srijeta pašu gospodara,
Al' se paša ni gledati ne da.
Kada dođe paša u odaju,
Tu naodi dvije puške male,
Sve u suvo zlato sakovane, 70
Pa je paša ljubi besjedio:
„O tako ti, draga ljubi moja,
„Čije su ti dvije puške male
„Kojeno su u zlato skovane?“ —
„O tako mi, paša gospodare, 75
„Danas su mi braća dolazila,
„I svoje su puške ostavila." —
„O za Boga, draga .ljubi moja,
„Bili su ti braća dolazila,
„Ko je tvoje nagrdio lice, 80
„Ko li rusu kosu pomrsio?“ —
„A tako mi, paša gospodare,
„Danas sam ti u bostane bila,
„Vjetar mi je kosu zavrnuo,
„Žarko sunce lice potamjelo, 85
„Izgubih ti od meane ključe,
„S toga sam ti lice nagrdila.“ —
„Avaj kučko, nevjerna ljubovco,
„Podaj moje od meane ključe.
„E ću viđet' moje bačve vinske, 90
„Je li mene potrošeno vino ?“
Ona mu se kučka kunijaše,
Jere mu je nzgubila ključe.
Podiže se paša gospodare,
Te zamanu nogom i papučom, 95
Te salomi od meane vrata,
Tu naodi Karafet-Osmana.
Ljuto se je Ture prepanulo,
Slobodn ga paša gospodare:
„Ne boj mi se Karafet-Osmane, 100
„Ja ti ništa učiniti neću,
„I mene su tako zatvarali,
„Nego bježi glavom po svijetu,
„Da te više na moj' oči nema.“
Tada paša ljubi govoraše: 105
„Ao kučko, a ne ljubi moja,
„Kojom ću te smrću umoriti,
„Što li ću ti za dušu ostavit'?“ —
„O tako mi, paša gospodare,
„Davno sam ti za zlo zaslužila, 110
„Al' mi puštaj iz tamnice sužnje,
„Pa me gubi kad gođ tebe drago.“
On zapali dvije puške male,
Te izgubi svoju ljubi dragu,
I pušta je iz tamnice sužnje. 115



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 489-492.