Kaluđer se grohoće,
Jad ga naš'o, što oće?
Gleda kolo đe igra,
A u kolo đevojke;
Zove jednu, pa drugu 5
Da šnjim krotko poigru.
Odvoji se najprva
I poigra s kaluđer'.
Kad kaluđer poskoči,
Mantija mu odskoči; 10
Kad kaluđer započe,
Tad đevojka odmače.
Rasrdi se kaluđer,
Pa govori đevojci:
„Bog t’ ubio, đevojko, 15
Kad me na gr'jeh namami,
Što me sama ostavi?”
Govori mu đevojka:
„Jadan kale, ne luduj —
Za te nije igrica 20
Nego b’jela crkvica!”
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 171-172.
