Zaražen ljubvom uzdišөm dan i noć![1]
Sujetnim trudom razbiram za pomoć,
Al' pomoći nigdi neimam, gdje je god tražim.
Za to rosom očes moih lice ja vlažim,
Proklinjem vremja, i moj roždenja čas! 5
Serdce mi vene! nemoščan est mi glas!
Iskazati strast, s kojom se borim,
Od žalosti ne znam. Bjedan! šta ću da tvorim?
Hoću l' Amoru da idem tužit'strast?
Il' Kupidu iskazat' svu napast? 10
Edan strelom, druga vatrom u ruci preti!
Idem k Veneri ščastje kušati,
Ona će ieni cjelo pomoć dati.
Al', žalostan! i ona me drugom otpravlja
Govoreći: Kod nje pomoć tražit' ne valja. - 15
Sad dakle, bjedan! kuda znam pribjeći?
Jupiter samo možet' mi pomoći!
K njemu idem ja derzostno o tom moliti,
Da bi l' hoteo strasti moe što utoliti:
Caru nad Bozi, Jupiter verhovni! 20
- Ti mi pomozi, sotvori kao silni;
Da bi l' strast mene mučit' sa svim prestala,
- Ili ona - za kojom tužim, moja postala. -
Reference
↑Ovu pjesmu pjevali smo u moje mlado doba u Kostajnici na glas poznate pjesme:
„U mjestu prijatnom
Tihoj pustinji,
Gdje slavuji poju
U šuma zelenih.
i t. d.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 116-117.
