San usnula u Bišću banica,
Na dušeku s banom spavajući,
Pa se u snu vrlo prepanula,
Od prepasti na noge skočila.
Pitao je gospodine bane: 5
„Što je tebi gospo moja draga!
Ili si se pjana pridesila,
Il’ se n’jesi sinoć prekrstila?"
Odgovora gospoja banica:
„Ja se n’jesam pjana prigodila, 10
A sinoć se jesam prekrstila,
Nego sam ti čudan san usnila,
Uvati se magla oko Bišća,
S obe strane oko Une ladne;
Sjajni mjesec na zemljicu pao, 15
A danica na nebu ostala,
Jasne zv’jezde kraju pribjegnule."
Al’ govori gospodine bane:
„Ja zla sana, gospo moja draga,
San kazuje da nas više nema! 20
Što je pala magla oko Bišća,
S obe strane oko Une ladne,
To će turska opkoliti vojska;
Što je mjesec na zemljicu pao,
To će moja rusa glava pasti; 25
Što j' ostala na nebu danica
To ’š ostati udova banica;
Što l’ su zv’jezde kraju pribjegnule,
To su iaše nejake sirote,
Kraju bježe od dušmanske sile.“ 30
Istom oni u riječi bili
Sunce granu a vojska osvanu
Oko Bišća grada bijeloga.
Silnn Turci, da ih Bog ubije
Pa ga biju tri neđelje dana, 35
Nit odbiše drva ni kamena,
Nit znadoše otkud su mu vrata.
Al’ se nađe izdaja prokleta;
Rano rani tanano Latinče,
I uteče u pašinu vojsku, 40
Pridvori se paši gospodaru.
Pita njega paša gospodare:
„Što si doš’o dinu dušmanine?
Il’ si doš’o mene uhoditi,
Il’ od mene milosti prositi?“ 45
Al’ govori tanano Latinče:
„N’jesam doš’o tebe uhoditi,
Ni od tebe milosti prositi;
Već mi te je žao gospodaru!
Bojak biješ tri neđelje dana, 50
Nit odbijaš drva ni kamena,
Ostade ti pod sramotom vojska.
Ako želiš Bihać pridobiti,
Samo ćeš mi tvrdu vjeru dati,
Da ćeš meni agaluke dati.“ 55
Skoči paša od zemlje na noge,
I popriječi preko prsa ruku:
„Dajem tebi tursku vjeru tvrdu,
I zakletvu sveca Muhameda,
Što ti rečem poreći ti neću: 60
Daću tebi agaluk u Bišću!“
Latinče ga hitro poslušalo,
Ukrade mu praha domaćega
U cjelini dvades’t i pet oka:
Nabi naša dva topa jednaka, 65
Pa kada im živu vatru dade
Na Bišću se otvoriše vrata,
Projah’o bi junak na košicu;
A kada im drugu vatru dade,
Proćer’o bi kola i volove. 70
Tad banica pobacila sina,
Bedevija konja u podrumu.
Dovikuje gospoja banica:
„Na noge se vjerne sluge naše!
Gdje je nami gospodine bane?“ 75
Tada sluge hitro poskočiše,
I u donje riznice dođoše;
Ali evo jada i žalosti
Kad riznica nuna janjičara
Među njima gospodine bane 80
A na njemu ruse glave nema.
Tad izgibe mnoga gospoština,
A naroda ni broja se ne zna.
Tako Turci Bihać pridobiše.
Zove paša tanano Latinče, 85
Pak mu dade ralo i volove:
„Idi, more, pa se ljebom rani,
A sve caru carevnnu daji,
Jere, more, ne čudi se tome:
I svaki će taki biti raja!" 90
