Kako su nađeni časni krsti

Izvor: Викизворник
Pređi na navigaciju Pređi na pretragu


Kako su nađeni časni krsti

(Ispod Javorine)

Slavu slavi care Kostadine
U slavnome svome Carigradu,
Sastavio dosta Srbadije
I među njih svake đakonije,
Postavio tri pune trpeze: 5
Jedna mu je od suhoga zlata,
A druga je od srme žežene,
A treća je od šimširovine;
Što je sofra od šimširovine,
Za njom sjede đeca iz ćelije, 10
Što je sofra od srme žežene,
Za njom sjede kmeti i boljari,
Što je sofra od suhoga zlata ,
Za njom sjede mladi apostoli,
Među njima apostole Pavle, 15
Dolibaša apostole Pavle,
On okreće sofrom i dolijom,
Braću pravi vinom i rakijom
Oko sebe na četiri strane ,
Slavno pravi, slavno Boga moli, 20
Srbadija redom aminkuje,
Čašom služi care Kostadine.
Dok je Srbin časti odolio,
Svoje goste vinom napojio,
Napojio vinom i rakijom, 25
Pak pogleda i dva i tri puta
Niz velike sofre i dolije,
Svakoga je očim’ pogdedao
A na Pavlu oči ustavio ,
Te ovako njemu govorio: 30
„Ču li mene, Pavde apostole!
„Nije l’ majka rodila junaka
„A danas ga ovđe dogodila
„U mojemu slavnu Carigradu,
„Da je čuo od starijeh ljudi, 35
„Jali ima pisma od starina,
„Kada Jude Hrista uhvatiše,
„I na žive muke udariše,
„Zarobiše Hristove krstove,
„I ikone bogorodičine, 40
„Đe su oni njihe ostavili ?
„Kome li ih caru dopuštili?
„A znate li, moja braćo draga!
„Da b’ volio dobavit’ krstove
„I donijet’ našoj slavnoj crkvi, 45
„Našoj ćabi na Jerusalimu
„Do Petrove prebijele crkve,
„Volio bih njihe dobaviti,
„Nego svome slavnu Carigradu
„Ja kakvijeh četrest gradova, 50
„Sve bih dao za slavu božiju."
Kad začuše Srbi i boljari,
Svaki šuti, ništa ne besjedi,
A govori Pavle apostole:
„Gospodine, care Kostadine! 55
„Ja sam čuo od starijeh ljudi,
„Đe su slavni krsti ostanuli,
„Ne bi l’ Bog d’o, sreća donijela,
„Ne bi li ti sebe potrudio,
„Ne bi l’ danas krste potražio, 60
„Ne bi li nas ogrijalo sunce?"
To govori Pavle apostole,
To govori a suze obori;
Progovara care Kostadine:
„Slugo moja, Pavle apostole! 65
„Znadeš đe su krsti ostanuli?“
Progovara Pavle apostole:
„Znadem care, dragi gospodare!
„Kada Jude Hrista uhvatiše,
„I na žive muke udariše, 70
„Zadobiše Hristove krstove,
„I oni su tada ostanuli
„U Avramu gradu bijelome,
„U Jevrema cara čifutskoga.“
A kad začu care Kostadine, 75
Ovako je njemu govorio :
„Slugo moja, apostole Pavle!
„Ti si vrlo mudar i pametan,
„Sjetuj mene, moja prava slugo,
„Kako ćemo krste povratiti?“ 80
Progovara Pavle apostole :
„Gospodine, care Kostadine!
„Piši sitnu knjigu šarovitu,
„Pak je šalji do Avrama grada,
„A na ruke caru čifutskome, 85
„I zaišti Hristove krstove,
„Daji njemu na tovare blago,
„Ne bismo li krste povratili
„I brez boja i brez krvi crne;
„Ako li ih nama poslat’ ne će 90
„Ovako ćeš njemu govoriti:
„Neka kupi silovitu vojsku,
„Da mi silne udarimo vojske,
„Bog će dati, pa ćemo dobiti."
A kad začu care Kostadine, 95
On prihvati pero i hartiju,
Pak je sitnu knjigu napravio,
Pak je šalje do Avrama grada
Do Jevrema cara čifutskoga,
Te ovako njemu progovara: 100
„O Jevreme čifut gospodare!
„Eto tebi knjige šarovite
„Od slavnoga cara Kostadina,
 „Dobro vidi što ti knjiga piše
„Kad ste prije Hrista uhvatili 105
„I na žive muke udarili,
„U tebe su krsti ostanuli,
„Ostanuli Hristovi krstovi,
„Pošalji mi Hristove krstove
„I ikone bogorodičine, 110
„Ja ću tebi na tovare blago :
„Ako li ih ti poslati ne ćeš,
„Kupi svoju silovitu vojsku,
„Skoro ću ti do Avrama sići,
„Čifutine, da se udarimo, 115
„Pa što kome Bog i sreća dade.
Kad je taku knjigu napravio,
Napravio, pa zapečatio,
Na nju carski muhur udario,
Pak je dade laku knjigonoši, 120
I dade mu stotinu dukata,
Ode knjiga do Avrama grada.
Do Jevrema cara čifutskoga.
Kad Jevremu taka knjiga dođe,
Na njojzi je pečat razlomio, 125
Razlomio pak je proučio.
Knjigu gleda a smije se na nju,
Onu gleda drugu sitnu piše,
Te je šalje caru Kostadinu,
Ovako mu odgovora daje: 130
„Ču li mene, care Kostadine,
„Ja ti ne dam Hristove krstove,
„A ne znadem đe su ni kako su,
„I da znadem ja ti ih ne dadem,
„Već pokupi svu zemlju Srbiju, 135
„Ja ću svoju pokupit’ Sevliju,
„Pa junački da se udarimo,
„Kostadine đe god tebi drago."
Kad je Čifut knjigu napravio,
Napravio pa zapečatio, 140
Oprema je caru Kostadinu.
Kada knjiga Carigradu siđe,
Knjigu gleda care Kostadine,
Knjigu gleda, a suze proljeva,
Progovara Pavle apostole: 145
„Gospodine, care Kostadine,
„Što proljevaš suze niz obraze?
Sve mu care od istine kaže:
„Sad što ćemo? moja prava slugo!
„U Čifuta silne ima vojske, 150
„Smijemo li ratovati s njime
„Ako u nas ima miljon vojske,
„U njega su dva miljona vojske,
„Dvojica je mnogo na jednoga."
A kad začu Pavle apostole, 155
Jera Pavle mudra glava bješe,
Svome caru razgovore daje:
„Gospodine care Kostadine!
„ Ako Bog da, te suđeno bude,
„Lasno ćemo ratovati s njime. 160
„Kada sutra bijel dan osvane,
„Izić' ćemo gradu na tabiju,
„Iznijeti krstate barjake,
„Okrenuti gradu čifutskome,
„Okrenuti i namijeniti: 165
„Kako pođu krstaši barjaci,
„Birdem kupi silovitu vojsku,
„Dobićemo cara čifutskoga;
„Ako l’ naši ne pođu barjaci,
„Ne smijemo s njima ratovati." 170
Kad to začu care Kostadine,
To je njemu vrlo milo bilo.
Kada sutra bijel danak svanu,
Uranio care Kostadine
A sa njime Pavle apostole, 175
Iziđoše gradu na tabiju,
Razaviše krstate barjake,
Okrenuše gradu čifutskome
Okrenuše i namijeniše
Na Jevrema cara čifutskoga. 180
Dok Bog dade i Bogorodica,
Barjaci im postupiše sami
I naprijed poviše stupovi;
A kad viđe care Kostadine,
To je njemu vrlo milo bilo, 185
Pak otšeta na bijele dvore,
Uze Pavla za bijele ruke.
Kad iziđe na bijelu kulu,
Posjede ga sebi uz koljeno,
Pav stadoše hladno piti vino; 190
Kad se hladna napojiše vina,
Te stadoše sakupljati vojsku,
Knjige šalje na četiri strane,
Te junake kupe izabrane,
Pokupili svu zemlju Srbiju, 195
I odoše gradu čifutskome.
Kad pođoše od svojega grada,
U slavnoga cara Kostadina
Pavle mu je đeneral pred vojskom,
Diže svoju silovitu vojsku. 200
Progovara Pavle apostole:
„Gospodine, care Kostadine!
„Ti ponesi Hristovu jabuku,
„Sa sred ćabe sa Jerusalima,
„Jer će nama trebovat’ jabuka, 205
„Kad budemo uz polje Raskovo,
„Ti zavaljaj uz polje jabuku:
„Ako pođe pred nama uz polje,
„A za njom se poviju barjaci,
„Dobićemo Hristove krstove.“ 210
A kad začu care Kostadine,
On dobavi Hristovu jabuku
Sa sred ćabe sa Jerusalima,
I ponese pred vojskom uz polje,
Samu turi na polje jabuku, 215
I pođe mu pred vojskom uz polje,
A za njom se poviše barjaci.
A kad viđe Pavle apostole,
To je njemu vrlo milo bilo.
Kad dođoše u zemlju Sevliju, 220
Do Avrama grada čifutskoga.
Do Jevrema cara čifutskoga,
Kad viđeše u Čifuta vojsku,
Bi ti rek’o i bi se zakleo,
Da je više u Čifuta vojske, 225
Neg’ zelena na gorici lista
I na zemlji trave đeteline.
A kad viđe care Kostadine
Od toga se vrlo prepanuo,
Pa govori Pavlu apostolu: 230
„Sad što ćemo od života svoga?
„Kako ćemo na njih udariti?
„Ja bih rek’o i zakleo bih se
„Da imade za četvoro vojske
„U Jevrema cara čifutskoga." 235
A kad začu Pavle apostole,
Ovako je njemu govorio:
„Gospodipe, care Kostadine!
,Ja sam tobi serašćer pred vojskom,
„Kada sutra bijel danak svane 240
„Na njih ćemo juriš učiniti,
„Istinoga Boga spomenuti.
„Pred svom vojskom ja ću udariti,
,I za mnome naši barjaktari
„Posred polja i čifutske vojske. 245
„Što god bude nama s desne strane,
„Od sebe će odbacit’ oružje,
„Nama će se predati na ruke;
„Što god bude sa lijeve strane,
„Ono ćemo pod mač okrenuti; 250
„Avo li se tome ne vjeruješ,
„Ti okreni na čekrk barjake,
„Svaki će se desnu postupiti,
„Po tom vidiš da ćeš zadobiti;
„A okreni na jabuci ćordu, 255
„Lijevu ćeš oštro okrenuti,
„Lijevu ćeš isijeći stranu
„Od Čifuta i njegove vojske."
A kad začu care Kostadine,
On okrenu na čekrk barjake, 260
Svi mu desnu postupiše sami,
Na jabuci okrenuo ćorde,
Na lijevo oštro okrenuše.
A kad viđe care Kostadine,
To je njemu vrlo milo bilo. 265
Pak pođogš pred vojskom niz polje,
Pred svom vojskom apostole Pavle.
Pak se stade proljevati krvca,
Proljeva se za neđelju dana,
Kud naljeze apostole Pavle, 270
I za njime krstati barjaci,
Tud’ čifutsku predvojuje vojsku;
Što mu s desne ostanulo strane,
Sve od sebe odbaci oružje,
Predade se caru Kostadinu 275
I njegovu đeneralu Pavlu,
Jer je tako od Boga suđeno;
Što mu osta sa lijeve strane
To su bili pod mač okrenuli,
Isjekoše silovitu vojsku, 280
Sve doline krvi napojiše,
A brežine glavam’ nakitiše,
Od Čifuta i čifutske vojske;
Dok siđoše do Avrama grada,
Uhvatiše čifutskoga cara, 285
Bijele mu savezaše ruke,
Odvedoše u bijele dvore,
Na svake ga muke udariše,
Al’ ga brani Pavle apostole,
Te Čifuta iskušava mudro: 290
„Kaži pravo, prokleta Ijudo!
„Kad ste našeg Hrista uhvatili
„I na žive muke udarili,
„Zar je tako od Boga suđeno,
„U tebe su krsti ostanuli, 295
„Ostanuli Hristovi krstovi,
„Što su od njih tada uradili?
„Ako meni pravo kazat’ ne ćeš,
„Ja ću tebe na muke udriti."
Al’ da vidiš Jevrem’ Čifutina, 300
Za krstove kazati ne šćede,
Već preturi Pavla apostola,
Kaza njemu Hristove krstove
U Vitlemu u njegovu gradu,
U njegova druga gospodara, 305
Po imenu Rudo Čifutina.
A kad začu Pavle apostole,
Diže vojsku do Vitlema dođe,
I uhvati Ruda čifutina,
Te njegove savezao ruke, 310
Udari ga na velike muke
I umrije prokleta Ijuda,
Ali njemu kazati ne šćede;
Kad uhvati njegovu Čifutku,
I njezino maleno Čifuče, 315
Prepade se prokleta Čifutka,
Kad Čifuče upušta na ruke,
Da ne pane na velike muke,
Pa govori prokleta Čifutka:
„Molim ti se, apostole Pavle! 320
„Ostavi mi maleno dijete,
„Ne udaraj na velike muke,
„Ja ću tebi za krstove kazat'.
„Ti se vrati do Avrama grada,
„Do Jevrema cara čifutskoga, 325
„Te njegovu posijeci glavu,
„A uhvati njegovu Čifutku
„I njezino dvoje Čifučadi,
„Đecu ćeš joj na muke udriti,
„Kad joj đecu na muke udariš, 330
„Ona će ti za krstove kazat’.“
A kad začu Pavle apostole,
Pokloni joj maleno Čifuče,
Pa pogubi Ruda Čifutiva,
I njegovo pokupio blago, 335
Pak s' otalen natrag povratio,
Pravo ode do Avrama grada,
Pak uhvati carevu Čifutku,
A izvadi iz čizme kandžiju,
Na kojoj je dvanaest šibala, 340
A na svakoj puce od pirindža,
Pak je stade udarati njome,
Kud je kuca sve joj koža puca
A crna je polijeva krvca,
Progovara Pavle apostole: 345
„Kaži more, prokleta Čifutko!
„Đe s’ ostali Hristovi krstovi
„I ikone bogorodičine?“
Al’ da vidiš proklete Čifutke,
Koliko je od Boga prokleta, 350
Nikako im kazati ne šćede,
I živu joj kožu rasporiše,
Pak je deru niz lijevu ruku,
I veliku tu podnosi muku,
Al’ ni tako kazati ne šćaše. 355
A kad viđe Pavle apostole,
Dobro bješe mudar i pametan,
Dvije vatre naloži ognjene,
Pak uhvati dvoje Čifučadi,
Oba sina carice Čifutke, 360
Da naloži na tu vatru živu.
A kad viđe carica Čifutka,
Đe će njojzi đeca izgorjeti,
Đe će ostat’ za njima sirota,
Ona ciknu a suze proljeva, 365
Pa govori Pavlu apostolu:
„Gospodine, Pavle apostole!
„Je li tvoja čista vjera tvrda,
„Hoćeš meni đecu pokloniti,
„Da ti kažem pravo za krstove?“ 370
On joj tvrdo vjeru založio:
„Ako meni dobro kažeš pravo,
„Đecu ću ti pokloniti zdravo.“
Njemu veli carica Čifutka:
„Gospodine, Pavle apostole! 375
„Ti povedi silovitu vojsku,
„I ponesi kuke i motike,
„I povedi gospodara svoga,
„Gospodara cara Kostadina,
„Pak vi hajte u Vitlem planinu, 380
„Kad budete na vrh od planine,
„Do izvora do vrela studena,
„Tu ćeš naći suhovrhu jelu,
„Suhe su joj i grane i panji,
„I pod njom je mramor kamen golem, 385
„Pod njime su krsti ukopani,
„Sa toga se osušila jela,
„Niti lista, nit’ rodove daje,
„Pak zakopaj zemlju u dubinu,
„Izvalite studeno mramorje, 390
„Iskopajte stotinu aršina,
„Tu ćeš naći krstove Hristove."
A kad začu apostole Pavle,
On povede silovitu vojsku,
I sa njime care Kostadine, 395
Ponesoše kuke i motike,
Povedoše caricu Čifutku
I njezino dvoje Čifučadi,
Iziđoše u Vitlem planinu.
Kad bidoše na vrh od planine, 400
Tu nađoše studenu vodicu
I viš’ vode jelu suhovrhu,
Suhe su joj i grane i panji
I pod njome mramor kamen golem,
Zakopaše, kamen izvališe, 405
Iskopaše stotinu aršina,
Dok nađoše goleme krstove,
Prihvatili pa ih izvadili,
Izvadiše na zelenu travu;
Progovara Pavle apostole: 410
„Ijudpna carice Čifutko!
„Jesu l' ovo Hristovi krstovi?"
Prepade se carica Čifutka,
Jera vidi da će poginuti
I ovako Pavlu odgovara: 415
„Gospodine, Pavle apostole!
„Ako vidiš da vaši nijesu,
„Ti udari njima o stijenu:
„Ako budu Hristovi krstovi,
„Studen će se kamen rastvoriti, 420
„Krstovi će zdravi ostanuti,
„Ak’ ostanu to će biti pravi.“
A kad začu Pavle apostole,
Podigoše velike krstove,
Po kamenu njima udariše, 425
Kamen osta, krste salomili.
A kad viđe carica Čifutka,
Ovako je njemu govorila:
„Ponesite kuke i motike,
„Još kopajte stotinu aršina, 430
„Pak ćeš naći Hristove krstove.“
A kad začu Pavle apostole,
Iskopaše stotinu aršina,
Dok nađoše velike krstove,
Iznesoše na zelenu travu, 435
Progovora Pavle apostole:
„Kujo jedna, prokleta Čifutko!
„Jesu l’ ovo Hristovi krstovi?"
Progovara carica Čifutka:
„Gospodine, Pavle apostole! 440
„Podignite velike krstove,
„Udarite o mramor kamena,
„Ako budu Hristovi krstovi,
„Studen će se kamen rastvoriti,
„Krstovi će zdravi ostanuti." 445
A kad začu Pavle apostole,
Podigoše velike krstove,
Udariše po mramor kamenu,
Salomiše velike krstove,
Kamen osta na travi zelenoj. 450
A kad viđe carica Čifutka,
Progovara Pavlu apostolu:
„Gospodine, Pavle apostole!
„Još kopajte stotinu aršina,
„Pa ćeš naći Hristove krstove.“ 455
A kad začu Pavle apostole,
On zavika carici Čifutki!
„Kujo jedna, prokleta Čifutko!
„Ako zemlju dalje iskopamo
„A krstove naše ne nađemo, 460
„Živoj ću ti oči izvaditi,
„A đecu ti na muke udriti."
Progovara carica Čifutka:
„Gospodine, Pavle apostole!
„Ako mi se tome ne vjeruješ, 465
„Vi imate Hristovu jabuku,
„Zavaljajte Hristovu jabuku,
„Đe postupi, pa đe pane sama,
„Đe god budu Hristovi krstovi,
„Onđe će se ustavit’ jabuka." 470
A kad začu Pavle apostole,
Izvadiše Hristovu jabuku,
Pak metnuše na zelenu travu,
I postupi, pa pomilje sama,
Pak odleće u zemljicu crnu, 475
Okleno je zemlja iskopana,
I onđe se ustavila sama.
A kad viđe Pavle apostole,
Dobaviše kuke n motike,
Iskopaše trista endečeta, 480
Dok od zemlje udri mirodija,
Zamirisa po svemu svijetu.
Dok nađoše Hristove krstove,
Bi ti rek’o i bi se zakleo,
Da iz zemlje žarko granu sunce. 485
Iznesoše Hristove krstove
I ikone bogorodičine,
Pokloni se care Kostadine
I učini trista metanija,
Te cjeliva Hristove krstove, 490
I sa njime Pavle apostole,
I njegova sva po redu vojska.
Pak otalen povratiše vojsku,
Odvedoše do Avrama grada,
I Čifutki đecu pokloniše, 495
I njihova cara pogubiše,
I njihovu zemlju porobiše;
Povratiše u Srbiju vojsku,
Odnesoše Hristove krstove.
Sveto mjesto na Jerusalimu, 500
Do Petrove prebijele crkve,
Kad dođoše Hristovi krstovi,
Kandila se zapališe sama,
Pokloni se i gora i trava,
Rastupi se po svijetu tama; 505
Onda sveti Petar progovara:
„Kostadine, božji pravedniče!
„Blago tebi pak i tvojoj duši
„Kad ti savi od zlata okrila,
„I izbavi Hristove krstove 510
„Tvoje će se posvetiti t’jelo.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine: Epske pjesme starijeg vremena. Skupio Bogoljub Petranović. Na svijet izdalo „Srpsko učeno društvo”. U Biogradu, u državnoj štampariji 1867., str. 70-86.