Kako su Turci osvojili Maltiju
Molile se dvije sultanije
Svome babu sultan-Ibraimu:
— A naš babo, sultan-Ibraime!
Ostarjesmo i osijeđesmo,
Ne viđesmo ćabe ni Medine; 5
Pošalji nas s hadžijam' na ćabu
Da mi ćabu kuću polazimo. —
Mislio se sultan-Ibraime:
Da ih pošlje suvlju pokraj mora,
Bojati se kiše i kaljuže; 10
Da ih pošlje morem debelijem,
Bojati se vjetra i talasa.
Sve mislio na jednu smislio.
Načinio tananu galiju,
U galiju trideset veslara, 15
A na dumen slugu Jesićiju.
Jesićiji sluzi govorio:
— Jesićije, moja vjerna slugo!
Dajem tebi tananu galiju,
U galiji trideset veslara, 20
U galiji dvije sultanije
A uza njih tri tovara blaga,
Da ih vodiš morem debelijem,
Da ih vodiš Medini na ćabu. —
Jošte sultan sluzi govorio: 25
— Jesićijo, moja vjerna slugo!
Kad opaziš po nebu oblake,
Kad zadunu s planina vijuci,
A dalga se po moru podigne:
Baci lenger u more debelo, 30
Na galiji zatvori prozore,
Pa pričekaj za dva za tri dana,
Da te dalga, slugo, ne zaturi
Pod Maltiju grada kaurskoga,
Da se tamo vi ne osužnjite. — 35
To je sluga cara poslušao;
Pa otište tananu galiju,
Otište je u more debelo,
Otploviše morem debelijem.
I to bilo, zadugo ne bilo: 40
Po nebu se pognaše oblaci,
Podunuše sa neba vijuci,
A dalga se po moru podiže.
Kad to viđe sluga Jesićija,
Baci lenger u more debelo, 45
Na galiji zatvori prozore,
Pa pričeka za dva za tri dana.
Ja kada se bješe razvedrilo,
Rezvedrilo i sunce granulo,
Na galiji otvori prozore, 50
Al' galiju vjetar otkinuo,
Otkinuo, dalek' zaturio,
Pod kaursku kamenu Maltiju.
Opazi ih straža od Maltije,
Te kazuje kralju od Maltije. 55
Kralj namignu na svoje junake,
Uhvatiše tananu galiju,
Zarobiše trideset veslara,
Zarobiše slugu Jesićiju,
Zarobiše dvije sultanije, 60
I uza njih tri tovara blaga.
Kad vićeše dvije sultanije,
Ja da su se mlade osužnjile,
Sitnu knjigu jesu nakitile,
Svome babi sultan-Ibraimu: 65
— O, naš babo, sunce ogrijano!
Da l' ne čuješ, da l' za nas ne haješ,
Đe smo ti se mlade osužnjile
U kaurskoj kamenoj Maltiji,
Zarobi nas kralju od Maltije. — 70
Knjigu uči sultan-Ibraime,
Knjigu uči, grozne suze roni.
On mi sazva lale i vezire,
Pa ovako njima besjedio:
— Čujete l' me, lale i veziri, 75
Moje su se dvije sultanije
Osužnjile u gradu Maltiji.
Sjetujte me šta ću i kako ću:
Il' ću roblje blagom otkupljivat',
Il' ću roblje za roblje mijenjat', 80
Il' ću roblje silom otimati? —
Svi veziri nikom ponikoše,
Ne poniče Ćuprilić-vezire,
Već sultanu 'vako govorio:
— Sultan-care, naše sunce jarko! 85
Ne moš’ roblje blagom otkupiti:
U kaura dosta pusta blaga;
Ne moš' roblje za roblje mijenjat':
Njihovo se roblje isturčilo;
Ne možeš ga ni silom oteti: 90
Jer je tvrda kamena Maltija,
I junaka puna je Maltija,
I po sv’jetu dosta prijatelja.
Otimaćeš, al' oteti nećeš,
Potrošićeš haznu i džebanu, 95
Pogubićeš đecu janičare;
Prođ' se vraga, ne traži mu traga. —
Al' vezira sultan ne slušao,
Već sakupi silovitu vojsku,
Baš na pero sto hiljada vojske, 100
Pa je dade Ćuprilić-veziru
I ovako njemu besjedio:
— Vodi vojsku, Ćuprilić-veziru,
Pod kaursku kamenu Maltiju,
Uzmi meni kamenu Maltiju, 105
Izrobi mi dvije sultanije,
Izrobi mi slugu Jesićiju,
Čestita ću tebe učiniti,
Il’ na tebi tvoje glave nema. —
Kad to čuo Ćuprilić-veziru, 110
On uvede vojnu u galije
I uveze haznu i džebanu.
Otište se morem debelijem,
Izveze se pod Maltiju grada.
Tuče vezir kamenu Maltiju, 115
Od dan do dan trideset godina,
Ostarješe đeca janičari,
Ostarješe i osijeđeše,
Na konjima sedla protruliše:
Ne odbiše drva ni kamena, 120
Ni doznaše otkud su joj vrata.
Knjigu piše kralju od Maltije,
Te je šalje Beču ćesarevu,
A na ruke glavnu prijatelju,
Prijatelju od Beča ćesaru. 125
U knjizi mu 'vako govorio:
— Čuješ li me, glavni prijatelju!
Na mene su Turci udarili,
Udario Ćuprilić-veziru,
Su sto hiljad' ćece janičara. 130
Pošlji meni sto hiljada vojske
I pred njome Duždević-Dragojla,
I pošlji mi stotinu topova,
I uza njih stotinu popova:
Da odbranim kamenu Maltiju. — 135
Knjigu čita od Beča ćesaru,
Knjigu čita, a na nju se smije,
Pa mu posla tri tovara šika,
Tri tovara šika i pozlate,
Da pozlati kamenu Maltiju, 140
Da podstreši kamenu Maltiju,
Nek nasrću đeca janičari,
Ne bi li ih prije nestanulo.
Knjigu čita od Maltije kralju,
Knjigu čita, grozne suze roni, 145
Pa na onu drugu nakitio:
— Čuješ li me, glavni prijatelju!
Pošalji mi sto hiljada vojske,
I pred njome Duždević-Dragojla,
I pošlji mi stotinu popova, 150
I uza njih stotinu topova:
Da odbranim kamenu Maltiju.
Ne šalji mi šika ni pozlate. —
Posla knjigu Beču ćesarevu.
Kad je ćesar knjigu proučio, 155
Od ina se njemu ne mogaše,
Već mu posla sto hiljada vojske,
I pred njome Duždević-Dragojla,
I posla mu stotinu popova,
I uza njih stotinu topova. 160
Izveze se Duždević-Dragojle,
Pod kaurskom kamenom Maltijom,
Grlom viče Duždević-Dragojle:
— Prijatelju, od Maltije kralju,
Otvori mi na Maltiji vrata, 165
Da uvedem sto hiljada vojske,
Da uvedem stotinu popova,
Da uvezem stotinu topova. —
Iz grada ga niko ne začuo,
No začuo Ćuprilić-veziru, 170
Na Dragojla juriš učinio.
Tu se biše, tu se pregoniše
A za puna tri-četiri sata,
Dok Dragojle Turke prolomio,
Od grada ih dalek' oterao. 175
Opet viče Duždević-Dragojle:
— Prijatelju, od Maltije kralju!
Otvori mi na Maltiji vrata,
Da uvedem sto hiljada vojske,
Da uvedem stotinu popova, 180
Da uvezem stotinu topova. —
Iz grada ga niko ne začuo,
Do začuo Ćuprilić-veziru,
Na Dragojla juriš učinio.
Tu se biše, tu se pregoniše, 185
A za puna tri-četiri sata,
Dok Dragojla vezir prolomio,
Uz more ga dalek’ potisnuo.
Bježi jadan u more Dragojle,
Kami majci da uteć' mogaše. 190
Za njime se bješe naturilo,
Naturilo tursko momče mlado.
A kad viće Duždević-Dragojle
Da će njega Ture uhvatiti,
Sa konjem je u more skočio, 195
Pa zapliva u to sinje more.
Njega viče tursko momče mlado:
— Jesi l' čuo, Duždević-Dragojle!
Jesi l' čuo od starijeh ljudi,
Da se more preplovit' ne more; 200
Vrat' se natrag, vera ti je moja
Ništa tebi učiniti neću.
Vodiću te Ćuprilić-veziru,
Uzmi njemu kamenu Maltiju,
Vrći će te do sebe prvoga. — 205
Tad se vrati Duždević-Dragojle,
I ispliva moru na obalu.
Uze njemu tursko momče mlado,
Uze njemu konja i oružje,
Pa ga zajmi Ćuprilić-veziru. 210
Al' govori Ćuprilić-veziru:
— Čuješ li me, Duždević-Dragojle:
Uzmi meni kamenu Maltiju,
Vrći ću te uza se prvoga,
Ako li mi ne uzmeš Maltiju, 215
Tobom hoću topa napuniti,
Na Maltiju isturiti grada. —
Kad to čuo Duždević-Dragojle,
On se moli Ćuprilić-veziru:
— Daj ti meni đecu janičare, 220
Nek’ navale drvlje i kamenje,
Da podignem tablje u visinu,
Uzeću ti kamenu Maltiju. —
Što zaiska Duždević-Dragojle,
To mu dade Ćuprilić-veziru. 225
Ja podviknu Duždević-Dragojle,
Ja podviknu decu janičare,
Navališe drvlje i kamenje,
Na visinu tablje podigoše.
Prvu vrstu obori topova, 230
Na Maltiji otvorio vrata,
Kako može dobar junak proći.
Drugu vrstu obori topova,
Na Maltiji otvorio vrata,
Kako može dobar junak proći, 235
I proneti koplje na popreko.
Treću vrstu obori topova,
Na Maltiji otvorio vrata,
Kako može dobar konjik proći.
Pa četvrtom obori topove, 240
Na Maltiji otvorio vrata,
Kako može dobar konjik proći,
I proneti koplje na popreko.
Jurišiše deca janičari,
I uzeše kamenu Maltiju, 245
Izrobiše dvije sultanije,
(Jesićija s' bješe prestavio.)
Uzeše je, al' skupo platiše:
Potrošiše haznu i džebanu,
Pogubiše đecu janičare, 250
A Maltiji temelj iskopaše
I kamenje u more baciše.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
