Morić Fata po avliji šeće
sluga Huso konja timaraše
„Morić Fato, bi li se udala?”
„Bi ti Huso, i muštuluk dala.”
„Morić Fato, bi l' ti pošla za me?" 5
„Id’ otale sluga Huseine,
ti si sluga u mojega baba,
tebe Huso vlahinja rodila,
mala Mara Rokacije kralja,
u planini ovce čuvajući. 10
U ovč'e te zamotala runo,
ovčijim te zadojila mlijekom.
Babo ti je kozar za kozama,
braća su ti momci po konaku,
seke su ti po dvoru sluškinje. 15
Mene, Huso, hanuma rodila
na šiltetu među jastucima,
robinje me na ruke ščekale,
zadojile medom i šećerom."
Za to Huso haje i ne haje, 20
pa on dvori deset godinica
pa izdvori deset agaluka,
sve ih deset za pašaluk dade.
Zapaši se paša Huseine,
svi mu bezi na mubareć došli, 25
ponajpošlje Kopčić Ahmet-beže.
Selem dade, podviš ruke stade,
stade dvorit pašu Husejina.
Njemu veli paša Husejine.
„Otur', sjedi Kopčić Ahmed-beže!" 30
Pitaju se za mir i za zdravlje.
„O boga ti, Kopčić Ahmed beže,
bi l’ mi dao Morić Fatu mladu?"
„Bogme hoću, paša Husejine."
Prsten dade, svadbu ugovori. 35
I ta svadba za ne mnogo dana
Dokle paša sakupi svatove,
i poreže dare na djevojku.
Čauš viknu, dobulhana[1] ciknu,
dovedoše lijepu djevojku. 40
Sve večera malo i veliko,
i sićahne mrve pometoše,
dvoje mlado u đerdek svedoše.
Njojzi kaže paša Huseine:
„Oj djevojko, soja gosposkoga, 45
zazor mi je u te i gledati
a kamoli s tobom govoriti,
tebe mi je hanuma rodila
na šiljtetu među jastucima,
pašu Husa vlahiinja rodila, 50
u planini ovce čuvajući."
Pa poteže pletenu kandžiju:
kud je bije, crna krvca lije,
kud je puca, sve joj t'jelo puca.
Sve je bije do rane zorice. 55
Kad svanulo i sunce granulo,
tada Huso otvori sepete,
izbroji joj potpuno vjenčanje,
pred sobna je vrata izbacio:
„Hajd' gospoja, svom bijelu dvoru."60
