Kakav je Rade

1. Vino piju do tri pobratima
2. na obali Save i Dunava:
3. jedno mi je Kraljeviću Marko,
4. a drugo je Janko od Sibinja,
5. a treće je Jelečević Rade.
6. Kad se rujna vina napojiše,
7. a u sebe ćeif opaziše,
8. natočio Marko Kraljeviću,
9. natočio jednu kupu vina,
10. pa besjedi Marko vojvodama:
11. „Bi l' se našlo dobroga junaka
12. da popije ovu čašu vina,
13. da popije da ni ne zafali?“
14. No da reče Janko od Sibinja:
15. „Ja ti znadem dobroga junaka,
16. a sokola Musu od Zagorja,
17. bi popio, ne bi zafalio.“
18. A da reče Jelečević Rade:
19. „Ja ti znadem i boljeg junaka
20. od Trebinja mjesta čestitoga,
21. a Turčina Mehu Đurđevića,
22. nejma njemu no dvadest godinah,
23. dvanaest je dobio mejdanah,
24. i dvanaest ima čelenakah,
25. da naljeze drumom ovudije
26. bi popio i on kupu vina,
27. bi popio, ne bi zafalio.“
28. Baš u riječ u koju bijahu,
29. dok evo ti Mehe Đurđevića
30. na dorinu kâ na gorsku vilu,
31. na dorinu noge prekrstio,
32. u ruke mu sedefli tambura,
33. sitno kuca, tanko popijeva,
34. na nj' su toke od četiri oke,
35. zasjekli mu do ramena brci,
36. šjaju mu se toke proz brkove
37. kâ i mjesec kroz jelovo granje,
38. pa mimo njih proćera dorina,
39. tad od konja o'sjede vilovna,
40. na unkaš mu uzdu usturio,
41. preko sedla kuzman preturio,
42. on otide pravo k vojvodama,
43. silan bješe, ništa ne zboraše,
44. nađe kupu vina natočenu,
45. popio je pa ne zafalio,
46. otle ode ka konju dorinu,
47. pa doziva Jelečević-Rada:
48. „Kopiljane, Jelečević-Rade!
49. Jesam čuo đe kažuju ljuđi
50. e si junak dobar na svijetu,
51. a i mene krajina poznaje,
52. hod' na mejdan da ga dijelimo.“
53. Baš ni milo Radu ne bijaše,
54. al' mu druga biti ne mogaše,
55. nego skoči od zemlje na noge,
56. ostricu je sablju povadio
57. i k Turčinu juriš učinio;
58. nagnao se junak na junaka
59. dokle sablje oba salomiše
60. i obadva ranah dopadoše,
61. no u vite kosti s' ufatiše,
62. četiri se nosiše sahata.
63. Šjedi Marko i vojvoda Janko
64. ne ote im pomoć' nijednome
65. dok Turčina pjene popanuše,
66. jadna Rada bij'le i krvave,
67. tada viknu Jelečević-Rade:
68. „Pobratime od Sibinja Janko!
69. Pomozi mi, bogom pobratime.“
70. Skoči Janko od zemlje na noge,
71. uvati ga Marko Kraljeviću,
72. uvati ga za skut o' dolame:
73. „Sramota je, bogom pobratime!
74. Sramota je po dva na jednoga,
75. ne ščekala majka nijednoga.“
76. A kad viđe Jelečević-Rade
77. e mu nete pomot' pobratimi,
78. tade viknu bogom posestrimu,
79. posestrimu nagorkinju vilu:
80. „Pomozi mi, bogom posestrimo!
81. E si mene dala vjeru tvrdu
82. da mi vazdi bideš na nevolji.“
83. Tade vila š njime bešjedila:
84. „Da l' nijesam tebe šjetovala
85. da ne piješ preko mjere vino?
86. A đe su ti noži iž čizamah?“
87. On uputa nože dovatio
88. te Turčina š njima udario
89. poprečice, nasred ožičice,
90. ispade mu među lopatice,
91. raznese mu crne utrobice.
92. Pade Turčin u travu zelenu
93. a pripade Jelečević Rade
94. te Turčinu glavu posjekao
95. i skide mu odijelo divno,
96. pa mu uze debela dorina,
97. otle k svojim ode pobratimam',
98. umoran se napojio vina
99. i prekori svoje pobratime:
100. „Ja bih vama, pobre, pomogao
101. kad bi vama za nevolju bilo,
102. vi nijedan mene neoćaste,
103. ali ćemo šićar dijeliti.“
104. Konja dade Janku od Sibinja,
105. Marku dade toke pozlaćene,
106. a ostalo sebe ostavio
107. pa na tom se pobre razdvojiše
108. i sva tri se bratski ižljubiše,
109. svak otide ka svojemu dvoru.