Ali-beg se s ljubom zavadio
prvu noćcu na meku dušeku.
Svezao joj ruke aspurlijom
od lakata do bijelih nokata;
iz nokata crna krvca kapa. 5
Kazuj, ljubo, ko te je ljubio?
— Pusti, beže, pravo ću ti kazat’:
dva pašića, tri dizdarevića.
Dizdarići za redak dukata,
a pašići za zlatnu feredžu. 10
On zamahnu, osjeće joj glavu,
od zla roda, nek nije poroda!
Poskakujuć glava govorila:
— Volim b'ti mrtva dizdarićka
nego živa Alibegovica!15
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 582.
