Kad je kuga zuhur učinila
na Zagorju u Čengića dvoru,
umorila ropče momče mlado.
Gospoja mu smrću zatajila,
u svoj ga je hajat zakopala, 5
al’ se smrca zatajit ne more.
Sad boluje Seferova Ajka,
jauklija Bahtijarevića.
Sitno kuca Bahtijareviću,
a u bašči pod ružom rumenom, 10
sitno kuca, jasno popijeva:
— Ko mi sada na muštuluk dođe,
da je Ajka kugu preboljela,
ja bih dao stotinu dukata.
Još to junak u riječi bješe, 15
a doleti Kumrija robinja:
— Jam’ tamburu, Bahtijareviću,
jam’ tamburu, ostala ti pusta
kano đerđef Ajke Seferove!
Kad to čuo Bahtijareviću, 20
tamburom je o tle udario:
— O, tamburo, ti ostala pusta,
kano đerđef Ajke Seferove!
Kad odjeknu, sva bašča pozveknu,
kad odhuknu ruže opadoše. 25
Opet veli Kumrija robinja:
— Selam ti je Ajka učinila,
da ti ideš Ajci na dženazu,
da je spustiš u novo mezare.
I on uze turski abdest na se, 30
i on ode Ajci na dženazu.
Kad dođoše do novog mezara,
telal viknu kod nova mezara:
— Ko je Ajci prvi ašik bio,
nek ie ide spustit’ u mezare! 35
Prvi ašik Bahtijareviću,
i on spušta Ajku u mezare,
Ispade mu srmom jagluk vezen,
srmom vezen, u đulsiji b’jeljen.
Govorio Bahtijareviću: 40
— Hej, jagluče, i uza te grane!
Truhnu ruke koje su te vezle,
crne oči koje su gledale,
medna usta koja su brojila,
bijeli zubi konce otkidali!45
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 526-527.
