Žarko sunce na zalazu, hoće da zađe,
Naša Mara na pohodu, hoće da pođe;
Molio joj se mio babo, da jošt ne ide.
„Bogme hoću, mio babo, vrijeme mi je.“
Žarko sunce na zahodu, hoće da zađe, 5
Naša Mare na pohodu, hoće da pođe;
Majka joj se smjerno moli, da jošt ne ide.
„Bogme hoću, mila majko, vrijeme mije.“
Žarko sunce na zahodu, hoće da pane,
Naša Mare na pohodu, hoće da pođe; 10
Braća joj se ljepo mole, da jošt ne ide.
„Bogme hoću, mila braćo, vrijeme mi je.“
Žarko sunce na zalazu, hoće da zađe,
Naša Mare na pohodu, hoće da pođe.
Sestre joj se s plačem mole, da jošt ne ide. 15
„Bogme hoću, mile sestre, vrijeme mi je.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 299.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 3.
