Kad umrije srma Ibrahime
Kad umrije srma Ibrahime,
u džamiji sabah klanjajući:
nit' je sklanjo, nit' selama dao,
već umrije, žalosna mu majka!
Njega žali i staro i mlado, 5
i sokaci kud je prolazio,
i pendžeri đe je dolazio:
svi sokaci travicom porasli,
a pendžeri prahom popanuli.
Ponajviše glavita djevojka, 10
od žalosti kose odrezala
pa ih šalje u Budim daidži.
Daidža ih u zlato metao,
dainica biserom kitila,
pa ih meću Budimu na vrata. 15
Ko god ide, sve se kosam čudi:
"Mili Bože, čuda golemoga!
Rašta li su kose odrezane?
Il' je majka sina ukopala,
il' sestrica brata jedinoga?" 20
Progovara s grada nobečija:
"Nije majka sina ukopala,
ni sestrica brata jedinoga,
već djevojka svoga zaručnika!"
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
