Kad su Turci Kremen grad dobili

Izvor: Викизворник

* * *


Kad su Turci Kremen grad dobili

Kad su Turci Kremen grad dobili
Mnogo li su zarobili roblja,
Dvoje dece kralja Kremenskoga —
Magdalinu od sedam godina
I Jovana od po’ drug’ godine. 5
Maru vode gore na čardake,
Pa joj daju sitan vezak vesti,
Jovu vode dole u čaire,
Pa mu daju vrane konje pasti.
Kad su deca za rod osetila, 10
Piše pismo lepa Magdalina,
Piše pismo Jovi bratu svome:
„Oj Jovane, Beograđanine,
Kad ti dođe petak, turski svetac,
Car će otić’ s Turcima u šetnju, 15
A carica s bulama u šetnju,
Kradi blago, što je nama drago,
Sestri Mari ticu lastavicu,
Sebi, Jovo, konja najboljega
Da minemo preko polja ravna, 20
Kano zvezda preko neba sjajna."
Kad je doš’o petak, turski svetac,
Car otiš’o s Turcima u šetnju,
A carica s bulama u šetnju.
Jovo krade to carevo blago, 25
Sestri Mari ticu lastavicu,
A sebi je konja najboljega.
Vinuše se preko polja ravna
Kano zvezda preko neba sjajna.
Kad su došli na jednu dolinu, 30
U dolini žanju žetioci,
Na brdima kopaju kopači.
Božiju im pomoć nazivali:
„Bogom vama, ti velika mobo,
Ni’ u vami gajda ni pesama!" 35
Al’ besedi ta velika moba:
„Ovo j’ moba kralja kremenskoga,
Što su njemu deca zarobljena,
Magdalina od sedam godina,
I Jovane od po’ drug’ godine.“ 40
Al’ besede nejaki putnici:
„Je li doma kralju kremenskome?
Je li doma kraljica gospoja?"
„Nije doma kralju kremenskome,
On je oč’o svoju decu tražit’. 45
Jesge doma kraljica gospoja.“
Kad su ot’šli dvoru kremenskome,
Izilazi kraljica gospoja,
Njo’zi vele nejaki putnici:
„Bogom tebi, kraljice gospoja, 50
Bi l’ nas tela na konak primiti?“
Njima veli kraljica gospoja:
„Kako ne bi’ na konak primila;
Nisu ovo dvori sagrađeni,
Da s’ u njima lastavice legu, 55
Već su ovo dvori sagrađeni,
Da u njima dobri gosgi leže,
Dobri gosti, nejaki putnici."
Pa ji vodi gore na čardake,
Pa im daje mekanu postelju, 60
Gdi su oni i donde spavali.
Šilje Jova svoju sestru Maru:
„Išti, Maro, jedan dukat vina.“
Dobila je jedan dukat vina.
Kad ujutru beo dan osvanu, 65
Dan osvanu, ogranulo sunce,
Uranila kraljica gospoja,
Pa se penje gore na čardake,
Ona budi nejake putnike:
„Ajd’ ustajte, nejaki putnici, 70
Vama valja dalek’ putovati.“
Al’ besede nejaki putnici:
„Bože mili, čuda velikoga,
I rodila i ranila majka,
Opet svoje čedo ne poznaje!" 75
Udara se kraljica gospoja
Ta kako se lako udarila,
Obadva joj oka iskočila.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Napomena

  • Danica, IX, 10. X 1868,28,659-660.
  • Narodne pesme, br. 1, zabeležio u Paraga fil[ip] Bugarski.
  • Varijante: LMS, 1848, br. 80, 75-80; Bogišić, 1878, br. 93. Niz varijanata ove pesme pominje J. Ređep, Narodne pesme u rukopisnoj zbirci („Pjesni razne“), u knj. grupe autora: T. Bekić .... „Srpsko građansko pesništvo“, N. Sad, 1988,326-342.

Reference

Izvor

  • Karanović, Zoja, Narodne pesme u Danici, Novi Sad: Matica srpska; Beograd: Institut za književnost i umetnost, 1990., str. 159-161.