Kad se sije brašno za hljeb radi svadbe
(IZ GORNjEGA PRIMORIJA — OD KOTORA K JUGU
IZMEĐU MORA I CRNE GORE)
Svi recimo: u ime Boga!
Da ovo bude u čas dobar!
Tajko i majka sina žene;
Od roda je od velika,
Koljena je gospodskoga, 5
Nikome se i ne javlja,
No se rodu licem klanja,
Rod mn njojzn odgovara:
"Ne klanjaj se, sele, rodu,
"No zafali višnjem Bogu. 10
"Koji ti je ud'jelio
"Mlada rabra gospodara.
"Mloge su ga mome brale,
"Ma ga njesu odabrale;
"Tebe ga je sreća dala. 15
"Da b' ste dugo poživjeli!
"I pošteni rod rodili!
"I s rodom se podičili,
"Kao paun zlatnim perom,
"A šenica ravnim poljem, 20
"I lozica biber-grožđem,
"I pučina slanim morem;
"Tako s vama mila majka!"
