Kad se ženi koji kuće nema,
Curu prosi koja sreće nema;
Pa on ide kupiti svatove.
Svate kupi koji posla nema,
Svate kupi sve mlade Ličane. 5
Na njima je divno odijelo,
Sve u soči, a goli trbusi,
Dva pešaka treći konja nema.
Kakve su im silne bedevije,
Digle glave do zelene trave, 10
Po tri slamke u visinu skaču,
Po četiri mjere po ledini,
Dva i’ vode, četiri guraju,
O kukove vješaju čuture,
A što su im puške za pojasom, 15
Na tri mjesta likom prevezane, —
Danas pale, sutra glase daju,
Preko sjutra zrno izbacuju.
Đuvegija napred izmakao,
I predvodi gospodu svatove. 20
Gledala ga baba sa čardaka,
Sa čardaka, sa kokošinjaka.
I dade mu rđu za beštiju;
Odvede je, da je vjenča za se’.
Po vjenčanju lepo se častiše, 25
Jer na stolu svega imadoše;
Što god šćeše na stolu ne bješe.
Negda bilo, sad se spominjalo.
