Kad se Marko prepanuo
Vino pije Kraljeviću Marko
U svojemu dvoru bijelome,
S njime pije ostarela majka.
Kad se hladna ponapiše vina,
Majka Marku tako besjeđaše: 5
„O, moj sinko, Kraljeviću Marko,
„Otkako si na noge ustao,
„I britke se sablje dohvatio
„I tvojega Šarca debeloga,
„Jesi li se ikad prepanuo?“ 10
A veli joj Kraljeviću Marko:
„Jesam jednom, moja stara majko:
„Kad s’ oženi vojevoda Janko
„Iz Budima grada bijeloga
„Milom kćercom od Budima kralja. 15
„Janko silne svate sakupio,
„Sakupio svata tri stotine,
„Mene, majko, metnu za djevera,
„Da mu budem djever uz djevojku.
„Pa kada se svati sakupili, 20
„Put Budima grada opravismo.
„A kad, majko, dođosmo Budimu,
„Divno nas je kralju dočekao,
„Dočekao kralju i kraljica.
„Utome nas glasi dopadoše: 25
„Da je Arap pute presjekao,
„Da on čeka na drumu svatove,
„Da mu svati idu na mejdana,
„Il’ da dadu lijepu djevojku;
„Prepade se kralju i kraljica, 30
„A i nama milo ne bijaše.
„Lijepo nas. kralju darivao,
„Svakom svatu što za koga bješe,
„Meni, majko, ništa ne dadoše,
„No za ruku lijepu djevojku. 35
„Iz dvora nas divno ispratiše,
„Otprati nas kralju i kraljica,
„Kralj mi dade sablju sakovanu,
„Sakovanu od suhoga zlata,
„Pa je meni kralju govorio: 40
„„Na ti sablju, Kraljeviću Marko,
„„Na amanet tebi kćercu davam,
„„Ne pusti mi kćercu za Arapa.““
„A kraljica od zlata jabuku:
„„Na ti, Marko, od zlata jabuku 45
„„I čuvaj mi kćercu do Sibinja,
„„Do Sibinja, dokle Janku dođeš.““
„Pa s otale, majko, podigosmo,
„Otidosmo drumom širokijem.
„Dok evo ti crna Arapina, 50
„Ukraj puta druma širokoga,
„Na njegovu vrancu velikome.
„Koliko je Arap presilio,
„Golu sablju u oblake baca,
„U zube je golu dočekuje. 55
„Pa sve redom svate dozivaše,
„Da mu oni idu na mejdana,
„Al’ ostave na drumu darove;
„Svi svatovi baciše darove,
„Pobjegoše svati u planinu, 60
„Dok na drumu nitko ne bijaše,
„Osim mene s lijepom djevojkom.
„Al’ zavika crni Arapine:
„„A čuješ li, djevere s djevojkom,
„„Ja l’ ostavi dare i djevojku, 65
„„Ja li hodi meni na mejdana!““
„A kad začu lijepa djevojka,
„Zagrli me rukama objema,
„A groznijem suzama zaliva:
„„Ne pusti me za Arapa, Marko! 70
„„Nemoj, Marko, za Boga jednoga!““
„Uto meni na um pade, majko,
„Kako me je kralju darovao,
„Darovao kralju i kraljica
„I predali teška amaneta, 75
„I djevojka suzom zalivala,
„I kumi me Bogom velikijem,
„Pak' od sebe oturih djevojku:
„„A, ne boj se, lijepa djevojko!
„„Dok je moja na ramenu glava, 80
„„Puštat’ tebe za Arapa neću.““
„Pak okročih Šarca debeloga,
„A navukoh samur na obrve,
„Na Arapa zagon učinio,
„Golom sabljom u bijelu ruku. 85
„A kad sam se, majko, primakao,
„Ja sam mojom sabljom zategao,
„I obje sam oči zažmurio;
„A kada sam oči otvorio,
„Arapa sam bio dohvatio, 90
„Na dvije ga pole presjekao,
„I pod njime vranca debeloga,
„Da ne može nosit’ ni samara,
„To l’ Arapa, svoga gospodara.
„Arapu sam glavu odsjekao, 95
„Pak otidoh lijepoj djevojci:
„„Snašo moja, lijepa djevojko,
„„Kupi, snašo, po drumu darove.
„„Ja otidoh po gori svatove.““
„Kad li, svata nema nijednoga, 100
„A djevojka skupila darove;
„Pa otale sa djevojkom pođoh.
„Dok smo došli do Sibinja janku,
„Bijasmo se noći prihvagili;
„Kad dođosmo dvoru Jankovome, 105
„Ja oslušnuh pod pendžer od kule,
„Kad svatovi pijo vino hladno,
„Vino piju, razgovaraju se:
„„A, lud ti je Kraljeviću Marko,
„„Da s djevojkom on izgubi glavu!““ 110
„A kad začuh, moja stara majko,
„Ja zadrmah halkom na vratima,
„A iz dvora Janko progovara:
„„Ko to noćas lupa na avliji?“
„A ja viknuh iza svega glasa: 115
„„Pobratime, vojevoda Janko,
„„Otvori mi od avlije vrata,
„„E te zove Marko pobratime,
„„I vodi ti lijepu djevojku,
„„I nosi ti od Arapa glavu!““ 120
„A kad začu od Sibinja Janko,
„Hitro skoči, u avliju siđe
„I otvori od avlije vrata,
„Poljubi se sa mnom i djevojkom.
„A ja sam ti Janku besjedio: 125
„„Na ti glavu, pobratime Janko,
„„Neka znadeš, mio pobratime,
„„Kakva imaš dobra pobratima.““
„Iziđosmo na bijelu kulu.
„A kada me svati ugledaše, 130
„Nimalo im milo ne bijaše.
„Pomače se jedan do drugoga,
„U sofri mi mjesto napraviše,
„Tu stadosmo piti vino hladno.
„Dok se hladna napojismo vina, 135
„A ja zazvah lijepu djevojku:
„„Snašo moja, lijepa djevojko,
„„Donesi mi svatovske darove!““
„Te darovah gospodu svatove.
„Janko mene darovao divno, 140
„Dade meni od zlata kolajnu,
„A djevojka od zlata jabuku.
„Tada sam se prepanuo, majko,
„Nikad više za života moga.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
