Kasno mi je, a daleko mi je,
Sunce nisko, a selo daleko,
U selu se dva veselja čine:
Ženi majka jedinoga sina,
I udaje ćercu jedinicu. 5
Sina ženi iz Vranilovaca,
Ćer udaje u Milanovce.
L'jepo majka ćerku sjetovala:
„Oj Miluna, moja šćeri draga,
Kada sretneš bratove svatove, 10
Ti se njima poukloni s puta,
Poukloni, pa im se pokloni
I pozdravi moju snahu dragu:
To zarana neka dvoru dođs,
Nek donese za kosama sunca, 15
U njedrima meke mjesečine.”
Miluna je poslušala majku;
Kad je srela bratove svatove,
Ona im se uklonila s puta
Uklonila, pa se poklonila: 20
Pozdrav daje svojoj snahi dragoj:
„Pozdravlje ti šalje stara majka
Da zarana b'jelom dvoru dođeš,
Da doneseš za kosama sunca,
U njedrima meke mjesečine!” 25
Kada snaha poslušala r'ječi,
Odgovara svojoj zaovici:
„Milunice, moja zaovice!
Za rana ću ja u dvore doći,
Nosim majci za kosama jada, 30
U njedrima zmiju prisojkinju,
Koja će je za srce ujesti!”
Đorđe Rajković, Srpske narodne pesme iz Slavonije, priredila Slavica Garonja-Radovanac, Beograd: Udruženje Srba iz Krajine i Hrvatske: Književno društvo "Sveti Sava", 2003., str. 229-230.
