Kad naiđe beže Ljuboviću
preko bijela grada Dubrovnika,
gledale ga Latinke djevojke
i Anica, kraljeva rodica,
gledale ga i begenisale, 5
pa su begu tiho govorile:
— Ostan’ ovdje, beže Ljuboviću,
na paklon ti pola Dubnovnika
i Anica, kraljeva rodica!
Njima veli beže Ljuboviću: 10
— Hvala vama Latinke djevojke,
ja vam neću pola Dubrovnika,
ni Anice, kraljeve rodice,
već ja idem silnu Nevesinju,
gdje imadem majku i ljubovcu 15
i uza njih do tri svoja sina:
jedan mi je kalfa u mektebu,
drugi mi se uz koljeno prima,
trećeg dada u bešici ljulja.
I on ode silnu Nevesinju. 20
Dolaze mu bijeli boščaluci
od Anice, kraljeve rodice:
— Mio beže, da se pobratimo,
kad ti ne šće Dubrovnika grada.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 201.
