Polećela dva sokola siva
Od Stanina mila roda svoga.
Ma se Stane upoznala u nje,
Sa suzama njima progovara:
"O Boga vi, dva sokola siva! 5
"Jeste l' sada od babova dvora?
"Viđeste li oca mi i majku?
"Jesu l' svoje suze otirali
"Što su za me jučer isplakali?"
A sokoli Stani govorahu: 10
"O Boga ni, prelijepa Stane,
"Mi smo sada od babova dvora,
"Od babova dvora bijeloga:
"Nas je posla' i otac i majka,
"I tebe su, Stane, pozdravljali, 15
"Još da bismo tebe upitali,
"Jel' t' u Kosta slično i obično?"
Tako ona njima odgovara:
"Pojte s Bogom dva siva sokola,
"Pozdrav'te mi i baba i majku, 20
"I ovako njima govorite:
"U Kosta je slično i obično,
"Tek da Bog da da mi bude sretno."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 60-61.
