Kad budemo zajedno

Izvor: Викизворник
Kad budemo zajedno
Pisac: Milutin Bojić




             Kad budemo zajedno

Razgorele usne nabubrele žedne,
A nabrekla prsa preljuba razriva,
Da sav požar strasne, zanosne i čedne
Mladosti što kipi, sagara i sniva

Iz pepla sreće starim besom plane!
Ludo dršću usne i magle se oči
I traže, kad zora poljubaca grane,
Da dva razna bola slast u ponos stoči.

U nama je ponos samouverenja,
Što kroz oganj huči pobedinim hitanjem,
U njima je ponos mnogotrpnih bdenja,
Ćutanje i nade za majskim svitanjem;

Usne naše nose miris novog sveta,
Dah žuđenja dugog, žar uspela cilja,
A na njinim prah je svih zima i leta,
Tuga našeg neba, čar našega bilja.

I kad blesne trenut tog nebeskog spoja,
Strast će vasionu ljubavlju da zrači,
Večni zakon sunca ogledaće svoja
U poljupcu, koji epopeju znači.

1917.



Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.