Kad dođu u sobu, onda svatske djevojke pjevaju:
Izvedi, brate, seju za ruku!
A njene drugarice odgovaraju:
Izveo bi je, al' mi je žao.
Ove prve prihvate:
Kad ti je žao, što si je dao?
Onda svi skupa počnu pjevati:
Zet se i šura dogovaraju
Preko sabora s čarnim očima: 5
"Izvedi, brate, seju za ruku." —
"Izveo bi je, al' mi je žao." —
"Žao ne žao, ti si je dao."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 65.
