Kad Moriće pohvataše,
b'jele ruke povezaše,
kroz čaršiju provedoše,
svi trgovci poskakaše
i ćefenke zatvaraše, 5
pašalije zamoliše:
„Pustite nam dva Morića,
dva Morića iz sred Bišća,
evo vama sto dukata
i još više litru zlata!” 10
Ne ćedoše pustiti ih,
provedoše kroz mahalu.
Sve djevojke poskakaše,
džamli pendžer otvoriše,
pašalije zamoliše: 15
„Pustite nam dva Morića,
dva Morića momka naša,
Morić Pašu, Morić Ibru,
evo vama ruho naše,
ruho naše i sanduci." 20
Ne ćedoše pustiti ih.
Za to čula Morić majka,
u mutvaku vali paše,
istrkala na avliju,
bosi' nogu, bez čarapa, 25
gologlava bez turbata,[1]
raspasana bez ćemera,
Pašalije zamolila:
„Pustite mi dva Morića,
dva Morića, sina moja, 30
Morić Pašu, Morić Ibru,
pa išćite što hoćete!"
Ne ćedoše pustiti ih,
odvedoše ih u tamnicu.
Reference
↑Vjerojatno — tulbent, odnosno tumbet, a možda i tut-benta.
Izvor
Buturović Đenana: Morići, od stvarnosti do usmene predaje, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str. 248-249.
