U matere šćerca jedinica,
Nju mi prose dvije mušterije:
Jedno prosi s mešćeme kadija,
A drugo je iz mahale Aljo.
Šćerca hoće iz mahale Alja, 5
Majka hoće s mešćeme kadiju.
Biti mora kako hoće majka,
Pa je majka za kadiju dala
Odvede je s mešćeme kadija.
Kad je vakat od ložnice bio, 10
Sjedi cura na sanduku svome,
A u platno lice zamotala
I od oči suze proljevala.
Njojzi reče od suda kadija:
»Za što sjediš na sanduku svome 15
Ima tebi šiljte za sjedenja.
A za što si lice zamotala?
Od vojna se lice ne sakriva.
Što li roniš suze niz obraze?
Nije vakat suze proljevati.« 20
Al’ ga cura ni slušati ne će.
Opet reče od suda kadija:
»Sjedi more, ne provodi ćudi,
Ako su ti nepovoljni dvori,
Dvore ćemo druge mijenjati; 25
Ako ti je nepovoljno zlato,
Zlato ću ti lrugo nabaviti;
Ako mene pod mahanu daješ,
Ti se čuvaj od sinleta moga.«
Tada cura njemu odgovara: 30
»Po volji su i dvori i zlato,
A ja tebi mahane ne kažem.
Već kad sjutra u mešćemu dođeš,
Doć’ će babo i dovesti sina,
Sudi pravo, ne učini krivo, 35
Hoće babo sinu nametnicu,
Da na silu njom oženi sina,
A sin hoće iz mahale dragu.«
»Ta lako ću za to osuditi:
Nek sin uzme po volji đevojku!« 40
Tada reče lijepa đevojka:
»To je meni učinila majka,
Ubila je dava od Alaha,
Što je mene za nemila dala,
Što šerijat uzet’ ne mogaše.45
