Vezak vezla Hasan aginica,
Po više nje Ali pašinica,
Veli njojzi Hasan aginica:
„Sjedi niže, Ali pašinice!
„Sjedi niže, soja si nižega, 5
„Jer je tebe vlahinja rodila
„U planini čuvajući ovce,
„U bukovo zavijala lišće,
„U opreglju doma donijela:
„A mene je kaduna rodila 10
„U odaji na meku dušeku,
„U čistu me povijala svilu.“
Veli njojzi Ali pašiiica:
„Bogme neću, Hasan aginice!
„Ako me je vlahinja rodila 15
„U planini čuvajući ovce,
„U bukovo zavijala lišće,
„U opreglju doma donijela,
„Al' je mene Bogi sreća dala
„Ali pašu dobra gospodara, 20
„Ja pašica, a ti beginica.“
Žao bilo Hasan aginici,
Udrila je od noge pašmagom,
Na lišcu joj ranu načinila.
Ode doma Ali pašinica, 25
Pa uzima sjajno ogledalo
I onoga spmali jagluka,
Pa utire svoje bjelo lišce.
Kad eto ti Ali paše mlada,
I eto ti Hasan age starca. 30
Izlazila Hasan aginica,
Hasan agi konja privatila,
Ali nema Ali pašinice.
Jošt da veli mladi Ali paša:
„Što 'vo nema vjerne ljube moje, 35
„Da prifati konja po adetu?
„Ako njojzi bude do nevolje,
„Ja ću njojzi biti u nevolji:
„Al' ako joj bude bez nevolje,
„Biću njojzi na nevolju tešku.“ 40
Veli njemu Hasan aginica:
„Ali pašo, moj ručni đevere!
„Ljubi ti se mahom pomamila,
„Te je ljube konjski izmećari,
„Eno tije na bijeloj kuli, 45
„Đe joj bjelo nagrđeno lišce.“
Kad to začu paša Ali paša,
Evo ti ga ljubi u odaju:
„Ljubi moja, dugo jadna bila!
„Ko je tebe nagrdio lišce?“ 50
Ona njemu sve po redu kaže.
Kad to čuo paša Ali paša,
Eto ti ga bratu u odaju:
„Ajde brate, da se dijelimo!“
Stadoše se braća dijeliti. 55
Jošt da veli Ali pašinica:
„Uzmi pašo Kumriju robinju.“
Veli njojzi Hasan aginica:
„Bogme nećeš, Ali pašinice!
„Nije ti je vlahinja spremila, 60
„Već je mene opremio babo.“
Veli njojzi paša Ali paša:
„Muč', ne viči, vjerna ljubi moja!
„Ja ću tebe bolju dobaviti.“
Jošt mu veli Ali pašinica: 65
„Uzmi pašo! tevsiju od zlata.“
Ali neda Hasan aginica:
„Bogme nećeš, moja je tevsija,
„Tevsiju mi poklonio babo.“
Veli ljubi paša Ali paša: 70
„Muč', ne viči, draga ljubi moja!
„Ja ćutebe bolje dobaviti,
„Samo nek se kuje oprostimo.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 82-84.
