Knjigu piše Isus sa nebesa,
Pa je šalje Todorcu Primorcu,
Da pripravlja potajnu večeru,
Di ne kolje prasac' ni jaganjac',
Već svog' sina od sedam godina! 5
Nje'ga pita njeg’va stara majka:
Boga tebi moj sine Stevane!
Otkud' knjnga od koga li grada?
I govori nejačak Stevane:
Boga vama[1] moja stara majko! 10
Ovo nije od nikakva grada,
Ovo šalje Isus sa nebesa,
Ovo pnše mome dragom tati,[2]
Da on kolje svog' sina Stevana,
Da pripravi potajnu večeru; 15
Al’ ne more pripravit’ potajnu
Jere bi on sagr’ješio dušu:
(Vidio bi angel sa nebesa!)
Primi Stevu aa bijelu ruku,
Pa ga vodi u goru zelenu: 20
Nože brusi suzam' zalijeva.
I govori sićani Stevane:
Boga tobi a moj dragi tata!
Ti mi idi u donje dućane,
Pa mi kupi svilu i svilane, 25
Pa mi veži crne oke moje,
Da se ne bih Bogu zamjerio!
K njem' doleti Angel sa nebesa,
I govori Angel sa nebesa:
„Ne kolj’ sina ne griješi duše!" 30
I govori Todorac Primorac:
Ne varaj me Angel sa nebesa,
Da se ne bih Bogu zamjerio!
I govori Angel sa nebesa:
„Bog je tebe malo isprobao, 35
„Bi l' mu ćio volju ispuniti."
Reference
↑Ovo je nešto "fino" došlo u srpsku kuću valjda onamo u Podravini; ali je vrlo nevično za srpsku pjesmu, što se vidi iz ovoe pjesme, jer ocu srpski govori.
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 11-12.
