Istočni zraci
I
Oj ljubavi, oj ljubavi,
Ti božanstvo duše moje,
Nije sunce - tvoje krilo
Svjetovima svjetlilo je!
Jasno sunce nije sunce,
To je odsjaj tvoga krila, -
Bez boga bi nebo bilo
Kad ti tamo ne bi bila.
II
Dotakla se jedna želja,
Dotakla se srca moga;
U toj želji bješe plamen,
Bješe plamen oka tvoga.
Ja ne mogoh želje kriti,
Povjerih je jednom cvijetu;
Cvijet, uzdahnu, a uzdah se
Po nebesnom rasu svijetu.
Nebo prenu, svjetlost krenu,
Propjevaše pjesme tajne,
A do ognja oganj planu:
Stvoriše se zvijezde sjajne.
III
U jezeru duše tvoje
Biserje se sjajno skriva, -
Moje srce pjesmu poje,
O biserju milom sniva.
O, stišaj mu uzdah mili
Što u svetoj želji plane:
Jezero mu to raskrili
Da u sjajni biser pane.
IV
Izdahnuću... Izdahnem li,
Ne žali me, čedo drago,
Izdahnô sam gledajući
Tvoje milo oko blago...
Izdahnô sam od plamena
Poljubaca tvojih vreli'
I s njedara, gdje se krije
Pa miriše ljiljan bijeli...
Izdahnô sam ne zbog smrti,
Niti s tuge, niti s vaja:
Zbog beskrajne sreće svoje,
S tvoga milog zagrljaja...
V
Hoćeš da ti slatki sanak
Uvijek rajske slike zbira,
Da ti bude blago oko
Blago nebo tihog mira?
Hoćeš da si tako sjajna
Kao svjetlost šarne duge,
Il' kô osmijeh zore rane,
Seje tvoje, tvoje druge?
Hoćeš da ti uvijek s duše
Anđeoska pjesma zvoni?
Bježi, čedo, i od ljudi
Daleko se kloni, kloni...
Što je sunce uvijek sjajno?
Što daleko s neba bdije,
I što nikad ljudska ruka
Dotakla mu lice nije.
VI
O, kako je tiha, blaga
Tajanstvena ponoć ova!
Sve počiva svetim mirom
Pod zakriljem slatkih snova.
Zvijezde sjaju, a pun mjesec
Mirno brodi, tiho blista;
Po poljima s niske trave
Odsijeva rosa čista.
Sve miriše, kô da s neba
Spušćaju se rajski dasi,
Kao da se plavim zrakom
Lepršaju tvoje vlasi.
VII
Plavo nebo što se širiš
Iznad moga zavičaja
I krševe gole ljubiš
Sa osmjehom milog sjaja,
Plavo nebo pod kojim se
Prva moja pjesma rodi
I zapjeva rodu svome
O ljubavi i slobodi,
Ja ne mogu ostaviti
Tvoju zoru, sunce sjajno
Što mi grli rodna polja
Sveto, žudno i beskrajno.
Ovaj zračak duši godi,
U njemu se sreća taji,
Jer po ovom milom zraku
Njezini su uzdisaji.
VIII
Oj tičice, znanci moji,
Kud vas lako krilo kreće?
Tražite li vedra neba
I pod nebom rosno cvijeće?
Oj, tako vam pjesme mile
I u pjesmi želje blage,
Ostanite u mom kraju,
Ostanite, tice drage!
Ne bojte se sive magle
Što jesenji dah je prati,
Ja ću vama, tice mile,
U svom srcu mjesta dati.
U tom mjestu neće biti
Niti zime, niti leda,
Gledaće vas, ljubiće vas
Osmijeh jednog milog čeda;
Milog čeda, kog mi nebo
Iz svog rajskog visa dade,
Pa s proljećem vječnog sjaja
U mlado mi srce pade.
IX
Kô mirisni tajni snovi,
Vjetrić leti s rosnih grana,
I po vedrom zraku plovi
Blagi vjesnik milih dana.
Kô da nebom ruka tajna
Ružičasti veo spleće,
A sa njega rosa sjajna
U mirisno pada cvijeće.
Mlađan život punan zdravlja
Vijence baca na sve strane,
A blago se sunce javlja
Sa njedara zore rane,
Da poljubi, da ogrije
Milo cvijeće puno rose,
Da od njega vijenac svije
Oko tvoje mile kose.
X
Ko je čednoj ruži dao
Tol'ko milja, tol'ko sjaja?
Njeno milje prosulo se
Iz sunčeva zagrljaja.
Otkud suncu tol'ko milja
U zrakama zlaćenijem?
Svakog dana, svake zore
Ja ga svojom željom grijem.
A u želji šta se taji?
Tvoja slika puna čara;
Iz te slike, iz tog raja
Sjajno sunce ruže stvara.
XI
U jedan sam vijenac svio
Rajsko cvijeće želja vrli', -
Jedan anđô, blag i mio,
Na svome ga njedru grli.
Pa grančicom bijela krina
Tu ti milo ime piše,
I dižuć se put visina
Tvojom dušom slatko diše.
XII
U dubini duše moje
Ti što stvaraš nebo tajno
Pa mu nježnom rukom pružaš
U zagrljaj sunce sjajno,
Ti pred kojom srce moje
U najljepši cvijet se stvara
Pa pijući slatki život
S prirodom se razgovara,
Ti koja si želje moje
Splela zrakom raja sjajna,
Ti pred kojom mrem i živim, -
Ko si? Ljubav, bog, il' tajna?