Ispovijed (Osman Đikić)

Izvor: Викизворник
Ispovijed
Pisac: Osman Đikić





        
ISPOVIJED

Ne zovi me tako, brate,
Jer to nije ime moje.
Turčin nisam nit ću biti.
Isto mene perje kiti,
Ko i tvoje, brate, što je!

Evo ruku, pruž’ mi svoju,
Pogludaj me, u očima
Pročitaćeš duše želje,
Upoznaćeš nade vrele
Što ih nosim u prsima.

Hej, Srbin sam, Srbin, brate,
To je moje pravo ime,
Koje ne bih, za sve dao,
A sve za nj’ bih žrtvovao
Ponosno se kitim njime!

Hej, Srbin sam, srpsko ime
Nad sve mi je drago, milo,
Islam mi je vjera sveta
Al mi ona ništ’ ne smeta
Da mi kuca srpsko bilo.

Da za srpstvo srce bije,
Za nj’ da diše duša mlada,
Da ideal svet mi bude,
Haj, sloboda srpske grude
Što vjekovim’ trpi, strada!

(1912.)



Izvor[uredi]

  • Osman Đikić:Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, str. 262.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.