Iskre ljubavi
| Iskre ljubavi (1892) Pisac: Ljubomir N. Mirković |
Jesi l’ ikad oganj gledo
Kada bjesni, kada hara,
Što god stigne, što god shvati
Sve sagori, sve obara.
Al napokon moć mu klone
Pa ugasne, utrne se
Pa i pepo, što ostane
B’jesnim vihrom raznese se.
I u mojoj mladoj duši
Žar ljubavi k rodu gori,
Pred ljubavlju sve se ruši,
Njena sila sve obori.
Al taj oganj duše moje
Ugasit se nigda neće,
Pa ni onda, kad međ živim
Ne bude me više veće.
Pjesme moje zadahnuću
Tom ljubavlju roda moga,
— Nek ko iskre ods’jevaju, —
Vječni spomen ognja toga.
Sarajevo.
Izvor
[uredi]1892. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina sedma, broj 20-21, str. 308.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ljubomir N. Mirković, umro 1906, pre 118 godina.
|