— Il’ je vedro, il’ oblačno, il’ je tamna noć?
Il’ je sunce, il’ je mjesec, il’ je bijel dan?
— Nit’ je vedro, nit’ oblačno, nit’ je tamna noć
nit’ je sunce, nit’ je mjesec, nit’ je bijel dan,
već je ono Sokolović mlad Ibrahime. 5
Ponio se, zanio se u najljepši grad
te on ljubi sultaniju sultan Zulejhu.
Njemu veli sultanija sultan Zulejha:
— Pusti mene, Ibrahime, da idem u grad,
sad će doći moja majka, naći će nas tu 10
pa će kas’ti mome bratu, sultan Ahmedu!
Govori joj Sokolović mlad Ibrahime:
— Stani Zulko, stani bulko, još ne sviće dan!
U to doba stiže care, dođe Ibri glas:
— Kako smjede, Ibrahime, mome dvoru doć’? 15
A kamoli ljubit’ seju, sultan Zulejhu?
Znaš li, ludi Ibrahime, nek te znade jad,
da će dželat tvoju glavu odrubiti sad!
Sablja zveknu, Ibro jeknu, mrtav prozbori:
— Proklet bio sultan care, što uradi ti! 20
Zbogom Zulko, zbogom bulko, moja ljubavi!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 588.
