Ikčević Mihajlo i beg od Novoga

Izvor: Викизворник


Ikčević Mihajlo i beg od Novoga

0001 Knjigu piše bego od Novoga,
0002 Posla je pobratimu svome,
0003 A na ime Ikčeviću Simu:
0004 „More ču li, dragi pobratime,
0005 Mož’ li znati, jes’ li zapazio
0006 Kad smo se, pobro, bratimili —
0007 Ti dovedi devet Ikčevića,
0008 No ne zovi Ikčević’ Mihajla,
0009 Svako mi ga kavgadžiju kažu.
0010 Hodi šnjima na polje Zečevo
0011 Da se dobro napijemo vina.”
0012 Kad je Sima knjiga dopanula,
0013 Hitro skupi braću Ikčeviće;
0014 On mi krije od brata Mihajla,
0015 Ma Mihajlu vjerna ljuba kaže.
0016 Kad je junak riječ razumio,
0017 On objaha konja golemoga,
0018 Nezvan šnjima u Zečevo pođe.
0019 Tu nahode bega od Novoga,
0020 A sjedoše piti vino ladno.
0021 Kad se dobro napojili vina,
0022 No je Simu bego besjedio:
0023 „Pobratime Ikčeviću Simo,
0024 Haj’ da idemo u Novome mome,
0025 Neka vide i zavide Turci
0026 Kakva bego ima pobratima!”
0027 Svi ojdoše u Novome gradu —
0028 Kad dođoše begu na dvorove,
0029 Svi sjedoše jedan do drugoga.
0030 Tade zbori bego pobratimu:
0031 „Pobratime Ikčević’ Simo,
0032 Nemo’te na čem pomisliti,
0033 Ovakvi je hadet u Turaka —
0034 A nu da’te svijetlo oružje!”
0035 Svi ga daše, ostalo im pusto,
0036 Do jednoga Ikčević’ Mihajla,
0037 Al’ ne daje Ikčević Mihajlo,
0038 No je begu riječ besjedio:
0039 „Prođi me se, bego od Novoga,
0040 Moje nećeš uzimat’ oružje,
0041 Ne sa živa, nako sa mrtvoga!”
0042 Stan’ da vidiš bega od Novoga,
0043 On dovede krvava dželata
0044 Te posječe osam Ikčevića.
0045 Tader skoči Ikčević Mihajlo,
0046 Od bedrice sablju izvadio
0047 I posječe krvava dželata,
0048 Oko njega tri-četiri druga,
0049 Pa pobježe niz Novome gradu
0050 I uteče zelenom planinom.
0051 Kad bio nasred druma puta,
0052 Tu on srete prijatelja svoga
0053 Po imenu vojvodu Ćiraka.
0054 No ga Ćirak upitovat’ pođe:
0055 „A za Boga, Ikčević’ Mihajlo,
0056 Kamo ti braća Ikčevića?”
0057 Mihajlo mu riječ govorio:
0058 „Kam da mi je, vojvoda Ćirače,
0059 Što ne vi’š, već ni viđet’ nećeš,
0060 No ne jutros iskopaše Turci,
0061 Na božu ne vjeru prevariše.”
0062 No mu reče vojevoda Ćirače:
0063 „A za Boga Nikčević’ Mihajlo,
0064 Hajdemo da ih osvetimo!”
0065 I odoše oba natragove.
0066 Kad dođoše u Novome gradu,
0067 Pred dvorove bega od Novoga,
0068 No da reče Ikčević Mihajlo:
0069 „Pričeka’ me pred vrata, vojvoda,
0070 E ću uljet’ begu u hodaju!”
0071 Ono reče, a otvori vrata
0072 I ulježe begu u hodaju,
0073 Ali sjedi trideset Turakah.
0074 Svaki mu se bješe podignuo,
0075 A Mihajlo sablju izvadio,
0076 Te posječe bega od Novoga,
0077 I obrani tri-četiri druga,
0078 A utuli lojanu svijeću,
0079 Izbeža pred bijelom kulom.
0080 Da da ti je bilo poslušati
0081 Velike bruke od Turakah —
0082 Poklaše se među sobom Turci,
0083 Sve udara jedan po drugome:
0084 „Čeka’ tamo! Evo ga ovamo!”
0085 Ne uteče druga đavoljega.
0086 To je bilo kad se činilo.



Izvor[uredi]

SANU IV - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.