Iz tuđine

Izvor: Викизворник
Iz tuđine
Pisac: Jakov Šantić





        Iz tuđine

Daleko su sela, obale i gore
I golublje nebo domovine drage,
I sanjive šume, i široko more,
I večeri sjetne, božanske i blage. –
 
Daleko, daleko, beskrajno daleko
Ono toplo sunce što mi život dade,
I s njime sve što je užasno i divno –
Moj duh i srce, svu sreću i jade...
 
Ah, u mom je srcu mnogo sjete, mnogo!
Ćutim, kô kad slušam bôni pljusak
                                                    [kiše,
Da spomeni davni bude se u duši
I u srcu nešto jeca sve to više...



Izvor[uredi]

  • Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 52.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.