Osu se nebo zvezdama,
I ravno polje ovcama,
Ovcama nema čobana,
Do jedno dete Radoje,
I ono ludo zaspalo. 5
Budi ga Janja sestrica:
„Ustani gore, Radoje!
Ovce ti za lug zađoše.“
„Neka i, sejo, ne mogu;
Veštice su me izele: 10
Majka mi srce vadila,
Strina joj lučem svetlila.“
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 168.
