Izbiračica/26

Izvor: Викизворник

◄   PETA POJAVA ŠESTA POJAVA SEDMA POJAVA   ►

ŠESTA POJAVA

TOŠICA i JECA

TOŠICA: Baš dobro kad vas nađoh, milostiva gospo!
JECA (za sebe): Da neprijatne stvari!
TOŠICA: Milostiva gospo, biće vam poznato ili da, nije vam poznato, no možda vam je ipak poznato da ja ljubim vašu kćer, vaše dragoceno dete, vašu krv i meso, gospođicu Malčiku.
JECA: Znam, gospodine!
TOŠICA: Biće vam i to poznato, a možda vam i nije poznato da sam zaprosio ruku vaše dragocene ćerke, gospođice Malčike.
JECA: I to mi je poznato.
TOŠICA: O, onda nemojte duže oklevati, nemojte me držati u neizvesnosti koja je za mene gora nego sama smrt! Recite, kažite mi, mogu li se nadati najvećem blaženstvu ovoga sveta; mogu li se nadati da će moja topla ljubav, u mojim toplim grudima, naći toploga odziva u toplim grudima vaše tople vaše ćerke, gospođice Malčike? Hoće li ona da bude moja žena?
JECA: Gospodine Tošice, meni je vrlo žao što vam baš ja moradoh...
TOŠICA: Vi me plašite!
JECA: Baš sada sam dobila nalog od svoje kćeri, da vam, u ime odgovora na vašu prosidbu, kažem da je vaša prosidba po nju velika čast...
TOŠICA: Zaista?
JECA: Ali da ipak mora odbiti vašu ponudu.
TOŠICA: Ona me odbija?!
JECA: Tako je, gospodine, a sada vam se klanjam (Ode.)