Igra kolo na rosnoj livadi,
U tom kolu Damjanova ljuba;
Ne vid' joj se vrata od dukata,
Ni bijela lica od solupa.
Al' govori Nikola iz kola: 5
„Boga j' tebi, Damjanova ljubo,
Danas će ti Damjan poginuti!
Ni zbog šta ti poginuti neće,
Već zbog tvoga lica bijeloga,
I zbog tvoga vrata i dukata!” 10
Još su oni u riječi bili -
Puče puška iz zeleia luga,
Pa udari Damjana u srce,
Među puca, đe mu srce kuca!
Damjan pade, k njem' ljuba dopade! 15
Al' govori Damjanova ljuba:
„Joj Damjane, sunce ogrijano!
Oćeš li mi preboljeti rane,
Da ja param tanane rukave,
Da zavijam tvoje grdne rane, 20
I da sestrim po gorici vile,
Da mi beru svakojako bilje,
Da zavijem tvoje grdne rane!”
„Ne čin kvara, moja vjerna ljubo,
Ne čin' kvara, ne paraj rukava, 25
Ne mogu ti preboljeti rana!
I ne sestri po gorici vile,
Nek ne beru svakojka bilja...”
To izusti pa dušicu pusti.
Antologija srpske narodne lirsko-epske poezije Vojne Krajine, Izabrala, priredila i predgovor napisala Slavica Garonja - Radovanac, Stručna knjiga, Beograd, 2000, str. 213-214.
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 296.
