Igrala se Adem-begovica
do ponoći s djever Muhamedom,
od panoći sa zaovom mladom.
Ulazi joj svekrva kaduna:
— Bog t’ ubio, nevjestice moja, 5
igra mi je tvoja dodijala!
Njojzi veli Adem-begovdca:
— Djevojka sam, igra mi je draga.
Evo ima devet godin’ dana,
kako ste me u dvore doveli, 10
ne znam, mlada, đe Adem-beg spava,
đe li spava, đe se raspasava,
đe li snima mor-misir dolamu,
đe l’ behara, bijela fistana,
đe l' pulali kajiš sa silaha! 15
Vrlo muka Adem-bega majci.
Ona siđe na mermer avliju
pa tu čeka iz čaršije sina,
srdito mu majka progovara:
— Jazuk tebi, sine Adem-beže, 20
šta će tebi ljubovca djevojka?
— Istina je, moja mila majko!
Pa se vrati natrag u čaršiju,
pa kupuje đuzel đeisiju,
pa on ide u selo djevoji, 25
pa dozivlje plemenitu Fatu,
pa joj daje đuzel đeisiju:
— Opčin’ čini, što si učinila!
Njemu Fata tiho progovara:
— Nikad ti ih opčiniti neću. 30
Skovala sam devet katanaca,
kroz sve devet tebe propušćala
i bacila u vodu studenu!
Qn je jami za bijelu ruku
pa je vodi dvoru bdjelome, 35
pa je daje ostarjeloj majci.
A on ide ljubi u odaju
pa nakiti kitu šarovitu,
a na ruke daji Hasan-agi:
— Kupi svate, dajo Hasan-aga, 40
kui svate, šalji dvoru mome,
sve adete kao na djevojku.
Sve mu piše što je i kako je.
Kad je aga knjigu proučio
i vidio što mu sestrić piše, 45
odmah skupi kitu i svatove
pa opremi Adem-bega dvoru,
te odvede Adem-begovicu.
Adem-beg se s Fatom oženio.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 766-767.
