Ivo i Anica

Izvor: Викизворник
Ivo i Anica
Pisac: Narodna pesma
Erlangerski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama
213. Pesma Erlangenskog rukopisa. Priredile Mirjana Detelić, Snežana Samardžija i Lidija Delić




  
213.

Ivo i Anica


Po Mostaru kuga pomorila
pomorila i mlado i staro
rastavila i milo i drago
rastavila Ivu i Anicu.
Teke Ivo kugu prebolio, 5
al['] Anica aspu izvadila.
Ivo Ani potiho govori:
"O Ano, draga dušo moja,
možeš li, Ano, aspu preboliti,
da ja derem vezene rukave 10
da zavijam tvoje grdne rane?"
Ivi Ana potiho govori:
"O Ivo, drago srce moje,
ne zavijaj grdne rane moje
ja ti, Ana, preboliti neću. 15
Na teb` će se rasrditi majka
ili kvariš rad ranah rukave."
Ivo Ani potiho govori:
"Ao Ana, drago srce moje,
meni veli mila majka moja 20
da ja prosim ropkinju djevojku,
a ja kažem miloj majki mojoj:
Prosi, majko, ja ju vodit['] neću,
vodi, majko, ja ju venčat['] neću,
vjenčaj, majko, ja ju ljubit['] neću.`" 25
Ana Ivi potiho govori:
"He Ivane, draga dušo moja,
slušaj majku što god ti govori!
I uzmi ju i venčaj ju, Ivo,
i ljubi ju kako i meneka. 30
Ako meni suđen dan ne dođe,
ja ću tebe više milovati
nego što sam najpre milovala."
Ivo Anu lepo poslušao
i otide venča se s djevojkom. 35
A kada je uvečer['] bi[l]o,
izvedoše mladence u đerdek.
Sede Ivo na meke dušeke,
a djevojka na svoje darove.
Uze Ivo srebrnu tambur[u], 40
u tamburu stade udarati
i lijepu pjesnu popjevati:
"Sada meni moja Ana veli
da djevojki srebren pojas skidam.
Nisam, Ano, života mi tvoga! 45
Nit` ga skidam, ni ću ga skidati!
Sada meni moja Ana veli
da djevojki zlatan duvak skidam.
Nisam, Ano, ti mi živa bila!
Nit` ga skidam, ni ću ga skidati!" 50
Pak ustade Ivo, lepi Ivo,
te djevojki zlatan duvak diže,
poljubi je među crne oči
i zakle ju i nebom i zemljom:
"Tako, momo, dobre sreće bila, 55
i tako se u drugoj smirila
ako s['] nisi u prvoj smirila!
Ti ne puštaj glasa do zorice,
nek se moje sestre naigraju
i lijepi['] pjesni napjevaju. 60
A pozdravi milu majku moju
nek pozdravi Anu, lepu Anu,
nek s[a]kupi drugarice svoje
kojeno su š njome živovale
da me Ivu do groba otprate." 65
To izusti Ivo, lepi Ivo,
to izusti, pak dušicu pusti.
Al['] djevojka dobra roda bila,
ne pustila glasa do zorice.
A kada je u zorici bilo, 70
delio se i danak i nojca,
delio se Ivo od Anice.
Tu su stigle drugarice Ane
Ivinu su majku pozdravile:
"He Ivina rođena majčice, 75
lijepo te Ana pozdravila
da pozdraviš Iva, lepa Iva,
da sakupiš svu družinu svoju,
da me Anu do groba otprate."
Skočila [je] Ivina majčica 80
te dozvala do dve ćeri svoje,
dve Ivine rođene sestrice:
"Id[']te, id[']te, drage ćeri moje,
probudite Iva, braca vašeg,
i snašicu skoro dovedenu,
ili je leglo dvoje mladenaca
ne može se hitro probuditi."
Otišle su Ivine sestrice
te zaziv[a]li Ivu, braca svoga:
"Ustan['], Ivo, ustan['], mili brajko, 90
otvori nam na dvorovi vrata
jarko sunce veće ogrijalo!"
Ivo muči, ništa ne govori,
al['] djevojka stade govoriti
i niz lice grozne suze ronit['], 95
i otvori na dvorovi vrata
i upusti do dve snae svoje.
Stade im se plakat['] i moliti
što je njojzi Ivo govorio.
Kazala i njima i majki 100
da je lepu Anu pozdravio
i da je lepo zaklinjao:
"Tako, momo, dobre sreće bila,
i tako se u drugoj smirila,
ako s['] nisi u prvoj smirila! 105
Ne puštaj glasa do zorice,
nek se moje sestre naigraju
i lijepi['] pjesni napjevaju!
I pozdravi milu majku moju
nek pozdravi dragu Anu moju 110
nek sakupi drugarice svoje
da me Ivu do groba otprate."
Ivine su sestre govorile:
"Mila naša nesuđena snao,
i Ana jošte sinoć umrla 115
i nam[a] je lepo poručila
da skupimo Ivinu družinu,
da mlade zajedno ukopamo.
Skočila [je] Ivina majčica,
skupila [je] Ivinu družinu 120
i Anine mlade drugarice,
lepo su ih mladi ukopali.
Na Ivi je zelen bor izrastao,
a na Ani zelena borika,
obavi se bor oko borike 125
kakono bi Ivo oko Ane.
Neka tuži Ivanova majka
kojano je jadna učinila,
rastavila Ivu i Anicu
ili je Ana vrlo Ivi mila, 130
te rastavi dva mila i draga
i sastavi ni milo ni drago
i umori sinka od žalosti.



Izmene[uredi]

kuka = kuga
 prѣbolі'ѡ (jat = e)
s = z (izvadila)
t = d (derem)
drago = draga
 kr'te = grdne
 srdce = srce
 savі'ѩi = zavijaj
 razerditi = rasrditi
 і = j (majka)
rѡbkinю = ropkinju
 dѣvoіku (jat = je)
i = j (mojoj)
g = k (meneka)
k = g (leglo)
щosam = što sam
 lѣpo (jat = e)
e = je
 bio = bilo
 ć = đ (đerdek)
tam'burь = tamburu
 lѣpu (jat = ije)
pѣsnu (jat = je)
popѣvati (jat = je)
t = d (skidam)
tubak = duvak
 cer'ni = crne
 momu = momo
 dobra srѣća = dobre sreće (jat = e)
napѣvaю (jat = je)
sьkupi = sakupi
 šnome = š njome
 Іvo = Ivu
 ѿbrate = otprate
 izь usti = izusti
 lѣpi (jat = e)
ѿ = od
 maičica = majčice
 bratca = braca
 znažicu = snašicu
 ivu = Ivo
 lica = lice
 z = s (snae)
noizi = njojzi
 srѣće (jat = e)
sь edno = zajedno
 maіkѡ = majka

Napomene[uredi]

Lirsko-epska pesma, balada. Smrt ljubavnika. Ana boluje, a Ivu mati na silu ženi drugom. Prve bračne noći Ivo peva uz tamburu i potvrđuje svoju vernost Ani i umire. U istom trenutku umire i Ana.
Sahranjuju ih zajedno, na grobovima niču bor i borika.
Varijante: ER 56, 65, 58; Vuk, SNP I, 342 – 345; Vuk, SNP V, 653 – 655; ZNŽOJS IV: 286-287; v. napomene uz pesme br. 56 i 58.
Literatura: v. napomenu uz pesmu br. 56

Izvori[uredi]

Bogišić, V. (1878/2003²). Narodne pjesme iz starijih najviše primorskih zapisa. Beograd: SUD; Gornji Milanovac: Lio.
Gezeman, G. (1925). Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Sremski Karlovci: SKA.
Karadžić, V. S. (1814–1815/1965). Mala prostonarodnja slaveno-serbska pjesnarica (1814). Narodna srbska pjesnarica (1815). Sabrana dela Vuka Karadžića I (V. Nedić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1818/1966). Srpski rječnik (1818). Sabrana dela Vuka Karadžića II (P. Ivić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1821, 1853/1988). Srpske narodne pripovijetke. Sabrana dela Vuka Karadžića III (M. Pantić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1841/1975). Srpske narodne pjesme I. Sabrana dela Vuka Karadžića IV (V. Nedić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1845/1988). Srpske narodne pjesme II. Sabrana dela Vuka Karadžića V (R. Pešić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1846/1988). Srpske narodne pjesme III. Sabrana dela Vuka Karadžića VI (R. Samardžić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1849/1987). Srpske narodne poslovice. Sabrana dela Vuka Karadžića IH (M. Pantić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1852/1986–1987). Srpski rječnik (1852). Sabrana dela Vuka Karadžića XI/1–2 (J. Kašić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1862/1986). Srpske narodne pjesme IV. Sabrana dela Vuka KaradžićaVII (Lj. Zuković). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1891–1902/1932–1936²). Srpske narodne pjesme V–IX. Državno izdanje (Lj. Stojanović). Beograd: SKA.
Karadžić, V. S. (1973–1974). Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića I–IV (Ž. Mladenović – V. Nedić). Beograd: SANU.
Milutinović Sarajlija, S. (1833, 1837/1990). Pjevanija crnogorska i hercegovačka (D. Aranitović). Nikšić: Univerzitetska riječ.
Petranović, B. (1867–1870/1989). Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine I–III (N. Kilibarda). Sarajevo: Svjetlost.
Petrović Njegoš, P. (1846/1951). Ogledalo srpsko. Celokupna djela V (R. Bošković – V. Latković). Beograd: Prosveta.
Daničić, Gj. (1871). Poslovice. Zagreb: Knjižarnica Fr. Župana (Albrechta i Fiedlera).
Hӧrmann, K. (1888–1889/1990²). Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini I–II (Đ.
Buturović). Sarajevo: Svjetlost.Jukić, I. F. (1858). Narodne piesme bosanske i hercegovačke I. Piesme junačke. Osijek: Izdao O. Filip Kunić.
Kuhač, F. Š. (1878–1881). Južnoslavjenske narodne popievke I–IV. Zagreb.
Kukuljević Sakcinski, I. (1842–1847). Narodne pěsme puka hàrvatskoga. Različita děla IV. Zagreb: Tiskom kr. pov. ilir. n. tiskarne Ljudevita Gaja.
Kurelac, F. (1871). Jačke ili narodne pěsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunckoj, Mošonskoj i Želěznoj na Ugrih. Zagreb: Slovi Dragutina Albrechta.
Marjanović, L. (1864). Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u gornjoj Hrvatskoj Krajini I.Zagreb: Troškom i tiskom A. Jakića.
Vraz, S. (1839). Narodne pěsni ilirske I. Zagreb: Tiskom kr. pov. ilir. n. tiskarne Ljudevita Gaja.Zbornik, ZNŽOJS: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Zagreb: JAZU.
Zovko, I. (1888). Hercegovke i Bosanke: 100 najradije pjevanih ženskih pjesana I. Sarajevo: Tisak i naklada tiskare Spindler i Loschner.