Ašikuje Ive i Jelica
U livadi čuvajući ovce;
Čuval' ovce tri godine dana
Onda Ivo govorio Jeli:
„Evo ti je tvrda v'jera moja, 5
„Da se nikad oženiti ne ću
„Dok j' u selu Jelice đevojke.“
'Vako Jela Ivi govorila:
Da se mlada udavati ne će
Dok j' u selu Ivo momče mlado; 10
Tako rekli, pa se rastadoše;
Svako ode svome b'jelom dvoru.
Dok naraste Ivo za ženidbu,
A naraste Jela na udaju,
Pita Ivo svoje stare majke: 15
„Oću l' vodit' Jelicu đevojku?—
„Ne 'š voditi Jelice đevojke:
„Vodićemo govorušu Janju.“
On pokupi kićene svatove;
Kad su bili kraj Jelini dvora 20
Gledala ih Jeličina majka,
Ona gleda kićene svatove
I doziva Jelicu đevojku:
„Oj Jelice, moje milovanje!
„Iziđ' dere pred kamenu kulu, 25
„Pogledaj de kićeni svatova,
„I pred njima Ivo momče mlado,
„U rukama krstaš barjak nosi:
„Konj li je? vila li je?
„Sedlo li je? srebro li je? 30
„Uzda li je? zvezda li je?
„Ivo li je? sunce li je?“
Kad to čula Jelica đevojka,
Razjadi se Jelici đevojci,
Mrtva Jela preko praga pala; 35
Lijepo je sahranila majka:
Na put majka ćerku zakopala,
Više nje je darak iznijela,
I još onu Ivinu košulju.
Istom idu kićeni svatovi: 40
Pred njima je Ivo momče mlado,
I on nosi krstaša barjaka.
Kad on dođe do Jelina dvora,
Besjedi mu Jeličina majka:
„Đe t' je vjera, Ivo momče mlado?“ 45
Misli Ivo misli svakojake,
Pa izvadi iz svog džepa noža,
Udari se posred srca živa,
Mrtav pade pokraj Jele Ivo.
Obadvoje sahranila majka, 50
Kroz zemlju im ruke sastavila
I u ruke zelene jabuke,
Gled'mo šta će iz koga niknuti:
Iz njeg niče vinova lozica,
A iz Jele vitak borak raste; 55
Lozica se oko bora vija,
Kao svila oko kite smilja.
Mrtva Jela govorila Ivi:
„Što se viješ oko mene mrtve,
„Kad nis' ćio oko mene žive?“ — 60
„Nije dala ostarila majka:
„Zemljica joj kosti izmetala!“
