Kad umire Despotović Lazo,
Ljuto svoju proklinjao ljubu:
„Neprokleta, v'jerna ljubo moja!
„Dohrani mi nejake sirote:
„Malog Ivu od tri godinice, 5
„A Jelicu od sedam godina.“
To mu ljuba za Boga primila,
Pa dohrani nejake sirote.
Kad doraste Ivane dijete,
Kad doraste konja i oružja, 10
A Jelica đevojačke hore;
Al' govori Ivanova majka:
„O moj Ive, moj jedini sine!
„Ja sam mlada, ja bih se udala.“
Al' govori Ivane dijete: 15
„Oj Boga ti, mila moja majko!
„Sutra nam je rok neđelja cvjeti,
„Nakiti se i obuci, majko,
„Pa ti biraj po izbor junake,
„Samo nemoj Potulić Bogdana.“ 20
Nakiti se i obuče majka;
Ona bira po izbor junake;
Nijedan se njojzi ne smilio,
Već smilio Potulić Bogdane:
Baci s' na njga crvenom jabukom. 25
Tu govori Potulić Bogdane:
Prođi s' mene, Ivanova majko!
S Ivom sam ti vrlo u zavadi.
Al' govori Ivanova majka:
„Ne budali, Potulić Bogdane! 30
„Muke djetet' ukinuti glavu!“
Kad je došla dvoru Ivanovu,
Razbolje se Ivanova majka,
Od mudrosti ka'no od bolesti;
Pa govori Ivanova majka: 35
„O moj Ive, moj jedini sine!
„Dones' de mi vode iza gore,
„Čini mi se, lakše bi mi bilo;
„Al' ne vodi hrta ni obgara,
„Niti paši svijetla oružja, 40
„Podignućeš po gorici življe,
„Pa ćeš mi se zabaviti sinko.“
To je Ivo poslušao majku;
On uzimlje vidpu pozlaćenu
I polazi za goru na vodu. 45
Govori mu Jelice sestrica:
„O Ivane, moj brate rođeni!
„Ti povabi hrte i obgare,
„A pripaši svijetlo oružje,
„U nas jeste mati udovica, 50
„Bojati se kake prijevare.“
To je Ive sestru poslušao,
Pa pripasa svijetlo oružje,
A povabi hrte i obgare.
Pa on uze vidpu pozlaćenu, 55
Pa on ode za goru na vodu.
Kad je bio za gorom na vodi,
Kad na vodi Potulić Bogdane.
Kad ga viđe Potulić Bogdane,
Govori mu Potulić Bogdane: 60
„Skin' dolamu, od kuje kopile!
„Da je crna ne polije krvca.“
Kad mu Ive r'ječi razumio,
Zubma škrinu Ivane dijete,
Zubma škrinu, gola sablja sijnu, 65
Pa poteče sa Bogdana glava;
Izvadi mu Ivane dijete,
Izvadi mu oči obadvije,
Pa ih metnu u vidpu u vodu,
Pa ih nosi svojoj staroj majci: 70
„Na ti, majko, vode iza gore
„I u njojzi dv je gorske trnjine,
„Dv'je trnjine, oči Bogdanove.“
Al' govori Ivanova majka:
„Ti mi jedan, ni tebe jednoga!“ 75
