Majka Maru za Ivana dala,
Večer dala jutrom se kajala,
Da je znala, nebi Mare dala,
Jer je Ive turska pijanica,
Do ponoći s Turci pije vino, 5
Od ponoći šerbet i rakiju.
Kad pred zoru, Ive šeće dvoru,
On pokuca Mari na vratašca:
„Dušo Mare, otvor' meni vrata,
„Otvor' vrata, pa stani za vrata! 10
Skoči Mare u tankoj košulji.
To se Ivi vrlo na žao dalo,
Što nij' Mare u svili zelenoj.
Trže Ive nože iza pasa,
Pa udara Maru u srdašce. 15
Kako je je lahko udario,
Na nožu joj čedo izvadio,
Oto čedo mužka glava bila.
Piše Mare svojoj miloj majci:
„Pošalji mi tri tanke košulje, 20
„U prvoj ću bolu bolovati,
„U drugoj ću noćcu prenoćiti,
„A u trećoj u zemljicu leći.“
To izusti a dušicu pusti.
Hrvatske narodne pjesme, što se pjevaju u Gornjoj hrvatskoj Krajini i u turskoj Hrvatskoj; sabrao Luka Marjanović; Svezak I, u Zagrebu 1864., troškom i tiskom A. Jakića. str. 188.
