Majka Maru za Ivana dala,
Za Ivana, za nemila druga!
Večer dala, jutrom se kajala:
Jadna majko, đe ja dadoh Maru!
Da sam znala ne bih Mare dala; 5
Jer je Ivo turska[1] pijanica.
Do po noći s Turci vino pije...
Od po noći šerbet i rakiju...
Kad pred zoru šeće Ivo dvoru. -
Ljubo Maro, otvori mi vrata! 10
Pokisnu mi regementska parta
Što je meni regementa dala:
Jednu dala, drugu obećala.
Ali Ivo ne dočeka ljube.
Na avliji preskočio vrata, 15
Na čardaku istavio vrata.
Pa poteže perna buzdovana,
Te on bije ljubu po plećima.
S buzdovana perje polijeće,
U ljubina pleća ulijeće. 20
Od uboja razbolje se Mara!
K njoj dolazi ostarela majka,
Pa je pita ostarela majka:
Jesu-l rano od Boga dragoga?
Il' su rane od Ivana tvoga? 25
Mara majci tijo odgovara:
- Nijesu rane od Ivana moғa; -
Već su rane od Boga dragoga. -
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 198-199.
