Zulum udbinjski

Izvor: Викизворник

0001 Knjigu piše Ugljeviću Simo
0002 iz malehna sela Ugljevoga,
0003 te je šalje u kršne Kotare,
0004 a na ruke Janković Stojana:
0005 "Pobratime Janković Stojane!
0006 Men’ je zulum odolio teško
0007 od Udbine, od turske krajine,
0008 već ga više podnosit ne mogu,
0009 no dovedi nekoliko vojske,
0010 eda bi me izbavio, pobre.
0011 Ako li mi vojsku dovest nećeš,
0012 ako nećeš, il’ ako ne možeš,
0013 pošli mene hiljadu seksanah
0014 da se pratim k tebe u Kotare,
0015 jer ako me ne izbavi, pobre,
0016 od muke se hoću poturčiti
0017 i rišćansku vjeru ostaviti,
0018 prokletoga sveca pripoznati;
0019 no ču li me, dragi pobratime,
0020 ako počem počneš kupit vojsku,
0021 sve bećare pokupi vojnike
0022 koji kuće ni baštine nejma,
0023 niti ima đece ni ljubovce
0024 da ne ide sirotinja ljuta,
0025 da ne plače u postreša tuđa,
0026 jer će nama izginuti vojska."
0027 Kad Stojanu sitna knjiga dođe,
0028 i kad viđe što mu Simo piše,
0029 žalosne ga suze propanule,
0030 pak razvija krstata barjaka,
0031 poda nj’ kupi hiljadu junakah,
0032 sve bećara od gore hajduka
0033 koji kuće ni baštine nejma,
0034 a za vjernu i ne znade ljubu,
0035 hiljadu im nabavio konjah,
0036 ni kovanih, ni podmetovanih,
0037 ni učenih, ni pređe jahanih,
0038 pa pojaha sila na bijesa,
0039 otidoše gorom i planinom
0040 do dvorovah Ugljevića Sima;
0041 srete Simo Janković Stojana,
0042 šire ruke u lica se ljube,
0043 zapituju s’ za mir i za zdravlje,
0044 po Ugljevu razrediše vojsku,
0045 Stojan pođe na Simovu kulu,
0046 piju vino, razgovaraju se
0047 i u to ih danak zastanuo.
0048 Poranio Ugljeviću Simo,
0049 razgleduje Stojanovu vojsku
0050 imaju li piva i jediva,
0051 pa konjima u ahare pođe
0052 i vojničke konje razgleduje,
0053 imaju li zobi i sijena,
0054 kad putalju Stojanovu dođe,
0055 al’ da vidiš čuda od putalja!
0056 Ni zob zoblje, ni sijeno grize,
0057 nogom bije, a zubima striže,
0058 friskom frišti, gleda uz planinu.
0059 Prepade se Ugljeviću Simo
0060 te izide na bijelu kulu,
0061 po kuli se neveselo šeta,
0062 njemu veli Janković-Stojane:
0063 "Što si mi se prepadnuo, pobro,
0064 je l’ ti moja ne u volji vojska?"
0065 Veli njemu Simo pobratime:
0066 "O serdare, Janković-Stojane!
0067 Nije mene vojska ne u volju,
0068 nego viđoh bjeleg na putalju,
0069 ni zob zoblje, ni sijeno grize,
0070 nogom bije, a ušima striže,
0071 friskom frišti, gleda uz planinu,
0072 ja se bojim hoćeš poginuti."
0073 Ta’ mah Simu Stojan govorio:
0074 "Ne boj mi se, pobratime Simo!
0075 Kad je taki bjeleg na putalja
0076 Stojanu je vazda sreća bila,
0077 nego ustaj sada da idemo,
0078 da udbinske Turke pohodimo."
0079 Simo skupi četiri stotine
0080 od njegova sirotna plemena
0081 i pođoše gorom i planinom,
0082 a kad biše polju Udbinskome,
0083 reče Stojan Ugljeviću Simu:
0084 "Pobratime, Simo Ugljeviću!
0085 Na čem’ ćemo izvaditi kavgu,
0086 kako l’ ćemo Turke zađenuti?"
0087 Reče Simo Stojanu serdaru:
0088 "Daj mi, pobro, božu vjeru tvrdu,
0089 kako rečem da ćeš poslušati,
0090 lasno ćemo zađenuti Turke."
0091 Stojan dava božu vjeru tvrdu:
0092 "Što god rekneš, to ću poslušati,
0093 baš ako ću sada poginuti."
0094 Simo bojna đela naređuje:
0095 "Uzmi, pobre, polovinu vojske,
0096 oko druma po lugu postavi,
0097 nek ufate meterize tvrde,
0098 a povedi drugu polovinu,
0099 s druge strane bijele Udbine,
0100 te ih pokrij u goru zelenu,
0101 ja ću izbrat četeres’ momakah
0102 koji lahko mogu potrčati,
0103 preko polja konju pobjegnuti,
0104 povešću ih na vodu Danicu,
0105 pod Udbinom, gradom bijelijem,
0106 pokriću ih u zelenu travu,
0107 a kad samne i sunce ograne,
0108 što najprije na Danicu dođe,
0109 na njega ću izvaditi kavgu.
0110 Kad opaze Udbinjani Turci,
0111 zapalite bumbe i lubarde,
0112 potrčaće malo i veliko,
0113 silni konji da ne savijaju,
0114 a pješaci da nam grabe glave,
0115 a za njima bradajage stare,
0116 što s’ ne biju ni nose oruže,
0117 no na ruke perjanice zlatne,
0118 gazijama da čelenke daju;
0119 ja ću pobjeć’ lugu zelenome,
0120 naša će ih dočekati vojska,
0121 š njima ćemo oči povaditi,
0122 a ti tada udri na Udbinju,
0123 ako tebe bog i sreća dade,
0124 te ugrabiš od Udbine vrata,
0125 nemoj harat hane i dućane,
0126 no ufati kule i džebhane,
0127 po bedenu bumbe i lubarde.
0128 Kad to spaze Udbinjani Turci,
0129 pojbeći će natrag bez obzira,
0130 a ti žeži kule i džebhane,
0131 i obori bumbe i lubarde,
0132 pa što kome bog i sreća dade."
0133 Što rekoše, tako učiniše.
0134 Stojan svuđe razređuje vojsku,
0135 Simo ode na vodu Danicu
0136 s izbranijeh četeres’ momakah,
0137 pokriše se u zelenu travu,
0138 dokle samnu i sunce ogranu,
0139 udbinjska se otvoriše vrata,
0140 izidoše udbinjski drvari.
0141 nešće Simo zapođesti kavge,
0142 četrdeset ide đevojakah
0143 i pred njima Fatima đevojka,
0144 mila šćerca Dizdar-Osman-age,
0145 i Hajkuna Mustafina seka,
0146 te dođoše na vodu Danicu,
0147 da se miju i bijele platno,
0148 a za njima Gojani Halile,
0149 š njima ćosa i čuva im stražu,
0150 za pojas mu do dva venedika.
0151 Kad Turkinje na vodu dođoše
0152 (ukraj vode gaće poskidaše),
0153 ugaziše u vodu studenu,
0154 miju lice a bijele platno,
0155 saginje se Hajkuna đevojka,
0156 u ruku je vode dofatila
0157 te posiplje Fatimu đevojku,
0158 rasrdi se Turkinja Fatima,
0159 ljuto kune Hajkunu đevojku:
0160 "Oj Hajkuno, suđeno ti bilo,
0161 uzeo te Ugljeviću Simo,
0162 poveo te u vlašku krajinu!"
0163 Reče Hajka Fatimi đevojci:
0164 "Što pominješ Ugljevića Sima,
0165 naša su ga braća odagnala,
0166 pobjega je u kršno Primorje."
0167 Simo skoči s četeres’ momakah,
0168 ufatiše četrdeset bulah,
0169 svaki svoju za bijelu ruku,
0170 pobjegoše niz polje široko,
0171 Simo vodi Fatimu đevojku,
0172 no bule se vodit ne oćahu,
0173 Simo trže pletenu kandžiju,
0174 bije bule trostrukom kandžijom.
0175 Da je kome pogledati, pobre,
0176 kako bule tad uz polje skaču,
0177 kad to viđe Gojani Halile,
0178 pali Ture do dva venedika,
0179 Udbinjani bumbe i lubarde,
0180 pa potrča malo i veliko,
0181 prvo konjik’ da ih savijaju,
0182 a pješaci da im grabe glave,
0183 i za njima malo i veliko,
0184 da gledaju čudo etoliko,
0185 tko zađede pod Udbinu kavgu,
0186 ponajzade bradajage stare,
0187 na ruke im zlatne perjanice
0188 gazijama da daju čelenke,
0189 i za glave tursko bumbareće.
0190 Bježi Simo lugu zelenome,
0191 iz luga ih Srbi dočekaše
0192 i na Turke oganj oboriše,
0193 pa skočiše, oči povadiše,
0194 z druge strane Stojan udario,
0195 tako njemu bog i sreća dala,
0196 te Udbini ufatio vrata,
0197 on ne hara hane ni dućane,
0198 nego fata kule i džebhane,
0199 ognjem puni bumbe i lubarde.
0200 Kad to vidli Udbinjani Turci,
0201 pobjegoše natrag u Udbinu,
0202 Stojan žeže kule i džephane,
0203 a obori bumbe i lubarde.
0204 I da ti je pogledati, pobre,
0205 kako Turci lete u oblake,
0206 svi bijeli kako labudovi,
0207 a padaju kako gavranovi,
0208 sva Udbina ognjem sagorela,
0209 i pogibe mali i veliko,
0210 do uteče silan Ali-paša,
0211 na njegova hata bijesnoga,
0212 njega ćera Stojan na putalja,
0213 po krajini tamo i ovamo,
0214 vazdan ćera dok zahladi sunce,
0215 al’ Stojana paša bratimjaše:
0216 "Bogom brate, Janković Stojane!
0217 Ostavi mi život na mejdanu,
0218 tvoj je mejdan, a tvoje junaštvo."
0219 Junak Stojan za bracku primio,
0220 i otle se natrag povratio,
0221 kod Udbine u družinu dođe,
0222 traži svoga pobratima Sima,
0223 al’ je Simo ranah dopanuo,
0224 obje su mu oči išćerane,
0225 i bijele ruke otkinute.
0226 Od hiljadu Stojanovo drugah,
0227 poginulo četiri stotine,
0228 od Simove četiri stotine
0229 nejma zdravo do četeres’ drugah,
0230 al’ Udbinu svu tad razuriše,
0231 iz temelja grada prevratiše,
0232 ni danaske nije s’ obnovio,
0233 niti stoje u Udbinu Turci.
0234 Stojan kopa pobratima svoga,
0235 svi mu divnu žalbu učiniše.
0236 Pođe Stojan u ravne Kotare,
0237 pa tko junak u njegovo zdravlje,
0238 bog mu dao zdravlje i veselje!

Izvor[uredi]

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]