Procviljelo jadno Sarajevo.
Povikuje vila s Trebevića:
„Što je tebi, tužno Sarajevo,
„Što si tako vrlo potavnjelo,
„Kakav ti je zulum dodijao, 5
„Ili te je kuga pomorila,
„Ili te je vatra opalila,
„Ili te je voda oplavila,
„Ili te je vojska porobila?“
Progovara tužno Sarajevo: 10
„Posestrimo, sa gorice vilo!
„Nije mene vatra opalila,
„A da me je i vatra palila,
„Ostali bi prostrani sokaci;
„A da me je kuga pomorila, 15
„Sitna bi se djeca porodila;
„A da me je mutna voda oplavila,
„Ostali bi oprani sokaci;
„Nije mene ni vojska robila,
„Al' je meni zulum dodijao, 20
„Jer u meni Šerifija sudi,
„A sa onim Rnjom Alaj-begom.
„Prave Srbe vješa i siječe,
„Mlade Turke po tabani biju,
„Što im vjera podnijet' ne more, 25
„Što s' u dinu nije zapamtilo.
„Obnoć piju vino i rakiju,
„A i ljube lijepe Vlainje,
„A obdanu mešlećetu sude.
„Be da vidiš jada iznenada, 30
„Od našije bega alaj-bega,
„I mladije aga barjaktara.
„Skida njima đuzel odijelo,
„Pa oblači crno i bijelo;
„Skida njima poše i laure, 35
„A oblači nizamske fesove;
„Skida njima zelene dolame,
„A oblači mrke arvanije;
„Skida njima karpuzi čakšire,
„A oblači crne pantalone; 40
„Skida njima kajser jemenije,
„A oblači mestve hahamove.
„Ljuto kunu kadke Sarajevo:
„„Šerifija, da te Bog ubije!
„„Ti babinom smrću umirao! 45
„„Tebe Vlasi u kamen zasuli!
„„Tebe Vlasi, a babu su Turci!
„„A ti, Rnjo, glasinačka Ero,
„„Idi čuvaj na Glasincu krave,
„„Ka' što su ti i stari radili, 50
„„Babu ti je zemlja izmetala,
„„Do tri puta na adžiler bajram““
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 468-470.
