Zoro moja, izvedi mi konja

Izvor: Викизворник


Zoro moja, izvedi mi konja

Zoro moja, izvedi mi konja
i po konja iznesi oružje,
joću idem na stare planine
kud se biju orli i sokoli.
Orli vikav: — Naša je planina! 5
A sejmeni: — Naša je starina!
Sas kljunice oči povadiše,
a sas nokti glave pokidaše,
pa poteče reka krvavica,
pa oteče do tamne tamnice; 10
u tamnice nigde nikoj nema,
samo ima Đuro tamničare
i pri njega tri siva sokola:
perčin seče te gi gnezdo pralja,
sluze roni te gi vodom poji, 15
nokti reže te gi lebom rani.
Al govore tri siva sokola:
— Oj bogati, Đuro tamničare,
da l ne raniš da ne preprodavaš
il ne raniš da ne premenjavaš? 20
— Ni ve ranim da ve preprodavam,
ni ve ranim da ve premenjavam,
no ve ranim daleko ve praćam,
na daleko preko crno more
da idete u moji dvorovi. 25
— Mi smo sinoć u dvorovi bili!
Tvoji dvori u pelin urasli,
i u pelin drvo ogorelo,
a na drvo do tri kukavice:
edna kuka pa ič ne prekiđa, 30
druga kuka jutrom i večerom,
treća kuka kad se kako seti.
Tad govori Đuro tamničare:
— Toj što mi je drvo ogorelo,
to je moji ostareli tatko. 35
Taj što kuka pa ič ne prekiđa,
to je moja ostarela majka.
Taj što kuka jutrom i večerom,
to je moja sestrica Milica.
Taj što kuka kad se kako seti, 40
to je moja ljuba verenica.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Kladenče - lirske narodne pesme iz doljevačkog kraja, sakupio Vlasta N. Cenić, Doljevac, Dom kulture "13. oktobar", 1990., str. 61-62.