Krilma mahnu zmaju ognjeviti,
Krilma mahnu, a nebo domahnu.
Iz krila mu varnice sjevaju:
Pa doleće Šeher-Sarajevu,
Te on zgrabi lijepu djevojku. 5
Ja kaka je lijepa djevojka:
Iz lica joj jarko sunce sija,
A iz grla sjajna mjesečina.
Zmaj govori lijepoj djevojci:
„Oj djevojko, hoćeš moja biti?“ 10
Govorila lijepa djevojka:
„A moj zmaju, neću tvoja biti,
„Nit' ću tvoje ružno lice ljubit!“
Ražljuti se zmaju ognjeviti,
On ispusti lijepu djevojku: 15
Mrtva pade lijepa djevojka,
Mrtva pade na zelenu travu.
Doletio soko tica siva
Da joj mladoj crne oči pije.
To začula djevojačka majka. 20
Ona nađe svoju milu šćerku:
Ja kaka je žalosna joj majka,
Ne bi rek'o da je l'jepa bila.
Viš' nje soko razapeo krila,
Pa je njenoj majci govorio: 25
„Stara majko, Bogu mila bila,
„Ti ne tuži i ne žali šćerke:
„Bolje joj je u zemljici biti,
„Nego zmaja krilatog ljubiti!“
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 2-3.
