Zmaj se vinu pod gornje oblake,
Te on gleda po zemlji gradove,
I on gleda Šeher-Sarajevo:
I u njemu age janičare,
Đe no prate u Travnik vezira. 5
Ja kakvi su, vesela im majka,
Za pasom im svijetlo oružje,
Na prsima toke od dve oke,
Na konjima od srebra rahtovi,
A konjici kao gorske vile. 10
Zmaja pita zraka od sunašca:
„O moj zmaju, moj po bogu brate,
„Viđe l' sade age janjičare,
„A viđe li gospodu Sarajsku,
„Ima l' išto ljepše na svijetu? 15
Zmaj govori zraci od sunašca:
„Mila zrako, moja mila sejo,
„Viđeh ljepše čudo u Saraj'vu:
„Po imenu lijepu djevojku.
„Ja kaka je, jadi je ubili: 20
„Na vratu joj tri drobna đerdana,
„Jedan đerdan od krupna merdžana,
„Drugi đerdan od drobna bisera,
„Treći đerdan od dragog kamena.
„Pod đerdanom četri ogrlice, 25
„Na ušima dvije zaušnice,
„A na čelu rušpa počelica.
„Na njoj mladoj tri su anterije:
„Anterija od crne kadive,
„A druga je od suhoga zlata, 30
„A treća je zlatom izvezena,
„I drobnijem biserom kićena!
„Haljine bih vatrom sagorio
„Djevojki bih lice obljubio!“
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 3-4.
